PROPIS RUŠENJE KIPOVA U MUZEJU MUSILA

PROPIS RUŠENJE KIPOVA U MUZEJU MUSILA

- Eselamualejkum, brate moj dragi.
Volio bih znati značenje ono što se dešava u Iraku i Sitrji. Naime, rušenja kipova po muzejima i turbeta širom zemlje gdje su zavladali IDIŠ-ovci. Da li je to ispravno i trebaju li da se ruše, ili trebaju da se sklone? Da li se tu radio širk ili su to spomen obilježja drevnih naroda koji trebaju da se sklone i da se čuvaju? Allah vas nagradio najboljom nagradom.
Ima neke braće po FB kažu da su to spomen obilježja i da ih ne trebaju rušiti. I ashabi nisu rušili spomen obilježja. Ne bih ja da branim IDIŠ, ali ako je jedna stvar od vjere i korisna za muslimane, ne interesuje mene od koga dolazi da bih je prihvatio.
ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Odgovor na ovo pitanje se vraća na propis figura i kipova koji se obožavaju ili ne obožavaju.

Propis turbeta i uzdignutih kaburova. Takođe, oko ovog propisa su raširene određene nejasnoće (šubhe), pa će biti govora i o tome, inšallah.

Figure i kipovi (živih stvorenja) koje se ne obožavaju

Šerijatski tekstovi ukazuju da je vadžib porušiti kipove, svejedno obožavali se ili ne.

Od tih tekstova su dva općepoznata hadisa:

Prvi – Hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu El-Hejjadža El-Esedija da mu Alija, radijallahu anhu, rekao: „Hoćeš li da te pošaljem radi onoga zbog čega je mene poslao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: 'Da ne ostaviš kip a da ga ne srušiš, niti uzdignut kabur a da ga ne poravnaš“.

Drugi - Takođe, kojeg bilježi Muslim od 'Amr ibn 'Abese, radijallahu anhu, da je pitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: „Zbog čega te je (Allah) poslao“. On je odgovorio: „Poslao me je sa održavanjem rodbinskih veza, razbijanjem (rušenjem) kipova i da se samo Allahu ispoljava tevhid da mu se ne čini širk“.

Kaže imam Nevevi u svom Komentaru Muslimovog Sahiha (Šerhu Muslim, 14/82) prilikom govora o hadisima u kojima je došla zabrana crtanja i pravljenja kipova: „Idžmau učenjaka je na zabrani (pravljenja) onoga što ima sjenu i obavezi njegovog uništavanja.

Kaže El-Kadi: 'Osim onoga što je došlo o igranja sa lutkama djevočicama i olakšice u tome'.“ Ono što ima sjenu su figure i kipovi živih stvorenja.

Prenosi Ibn Hadžer u "Fethul-bari" (10/480) mišljenja učenjaka oko upotrebe crteža, slika i kipova (svega što je u trodimenzionalnom obliku a ima dušu) onako kako ih je rezimirao malikijski učenjak Ibnul-Arebi:

Prvo: ako je slika u trodimenzionalnom obliku (kip i slično) od onoga što ima dušu zabranjeno je njeno korištenjo po idžmau (konsenzusu) učenjaka (iz ovoga se izuzimaju lutke).

Drugo: ako je crtež ili slika na papiru, platnu, odjeći ili slično učenjaci imaju četiri mišljenja oko njihove upotrebe.
Figure i kipovi (živih stvorenja) koje se obožavaju

A ako se kipovi obožavaju, onda je obaveza njihovog rušenja još veća i strožija. Na to ukazuju hadisi i događaji potvrđeni u siri:

Pravi – Hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svoja dva Sahiha od Džerir El-Bedželija, radijallahu anhu, da ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao sa 150 konjanika da sruše Zul-Halasa kuću od plemena El-Has'am, koju su zvali Jemamskom Kabom. Otišli su i zapalili je.

Kaže Ibn Hadžer (Fethul-bari, 8/73): „U hadisu je propisanost uništavanja onoga što je fitna ljudima od građevina i sličnog, svejedno bio to insan, životinja ili neživo stvorenje“.

Drugi – Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je poslao Halid ibn Velida, radijallahu amhu, sa konjicom da sruše kip El-'Uzza. Pa je to učinio. (El-Bidaje ven-Nihaje, 4/712)

Treći – Poslao je S'ad ibn Zejda el-Ešhelija, radijallahu anhu, sa konjicom da sruši kip Menat. (El-Bidaje ven-Nihaje, 4/776)

Četvrti - Poslao je 'Amr ibn El-'Asa, radijallahu anhu, sa konjicom da sruši kip Suva'a. (El-Bidaje ven-Nihaje, 5/83)

Šubhe i nejasnoće oko rušenja kipova

Šubhe koje se navode mogu se rezimirati u 4 glavne:

Prva šubha – da te kipove treba ostaviti jer se oni ne obožavaju, a po općeprihvaćenom pravilu iz Usulil-fikha: propis neke stvari je vezan za njen povod (razlog), tj. povod rušenja kipova je njihovo obožavanje, pa ako se ne obožavaju nije propisano da se ruše.

Odgovor:

Kao prvo, nije prihvatljivo da je povod propisa rušenja kipova njihovo obožavanje, nego je vadžib uništiti ih i razbiti obožavali se ili ne po idžmau učenja kojeg navodi imam Nevevi. O ovome je već bilo govora.

Drugo, ovo bi mogla reći osoba koja nikada u životu nije čula ajet u kojem Uzvišeni kaže: „I govore: 'Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, a ni Jegusa, ni Jeuka, ni Jesra ne napuštajte!'“ (Nuh, 23). Tefsir ovog ajeta je u Buharijinom Sahihu od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma. On kaže: „Ovo su imena dobrih ljudi iz Nuhovog naroda. Kada su oni umrli šejtan je nadahnuo njihov narod da postave na mjestima gdje su se sastajali kipove i da ih nazovu po njihovim imenima. Pa su tako i uradili. Nisu bili obožavani sve dok nisu pomrli (oni koji su ih postavili), pa kada je nestalo znanja počeli su ih obožavati“.

Ovo je znači razlog širenja širka među ljudima, ovakav mu je početak. Oni nisu te kipove odmah obožavali, nego su bili postavljeni radi uspomene i podsjećanja. Međutim, nakon što su ostavljeni kasnije su došli oni koji su ih obožavali.

Druga šubha – Islam je došao sa poštovanjem drugih vjera i nije poznato da su muslimani prilikom osvajanja nekog mjesta rušili njihove kipove.

Odgovor:

Da je ova tvrdnja netačna najbolje ukazuje postupak Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Čim je ušao u Mekku prilikom njenog osvajanja odmah je porazbijao sve kipove oko K'abe, čiji je broj bio 360. Nije iskazao nikakvo poštovanje prema vjerama onih koji su obožavali te kipove. I ne samo to, nego je poslao ashabe u sve krajeve Arapskog poluostrva da sruše i porazbijaju kipove koje su mušrici obožavali.

Sad se postavlja pitanje: je li ispravno reći da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa ovim postupcima nije poštovao druge vjere niti ono što oni obožavaju, niti njihove obrede niti vjerske simbole? Ili da se kaže: da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije pridavao značaj čovječanskom nasljeđu i zaostavštinama?
Ili po oprobanom i dobro uhodanom izlazu da se kaže: to je važilo za njegovo vrijeme, da bi se širk uništio u korijenu, dok mi živimo u savremenom dobu. Ko još obožava kipove? A obožavaoci sotone, Nju Ejdž (oživljavanje starih paganskih religija i tradicija), paganski obredi tajnih društava, kipovi kršćana, ...?

Treća šubha – da su ashabi nisu uništavali i rušili kipove u oslobođenim (osvojenim) zemljama.

Odgovor:

Pogrešno je pripisati ashabima Allahovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da su ostavljali kipove i idole u osvojenim krajevima, pogotovo što su se isti obožavali u njihovo vrijeme.

Ako bi se to dokazivalo starim ostacima Feničana i Egipćana, da ih ashabi nisu porušili, to se može pojasniti na jedan od tri sljedeća načina:

Prvo – da su ti kipovi bili u udaljenim mjestima, daleko od centara, do kojih ashabi nisu došli prilikom osvajanja. Recimo, kada su osvojili Egipat, to ne znači da su došli do svih njegovih krajeva.

Drugo – da ti kipovi nisu bili vidljivi, nego zatrpani prijeskom ili unutar faraonskih ili drugih grobnica.

Treće – da su ti kipovi tek otkriveni i pronađeni u novije doba, nakon otvaranja piramida i grobnica.

A ako bi pretpostavili da su određeni kipovi bili vidljivi, nedostaje nam potvrda da su ih ashabi vidjeli i da su bili u mogućnosti da ih sruše. Veliki kipovi, piramide i slično, njih ashabi nisu bili u mogućnosti srušiti, jer u sadašnje vrijeme za njihovo rušenje treba 10-ak dana uz posjedovanje svih sredstava, alata i eksplozivnih sprava koje oni nisu imali.

Navodi Ibn Haldun u svojoj El-Mukaddimi (str. 384.) da je abasijski halifa Er-Rešid odlučio da sruši perzijski spomenik Iwan Kisra (građevina), pa je sakupio ljude, upotrijebio alat tog vremena, zapalio ga vatrom i nakvasio ga sirćetom, pa je na kraju odustao bez uspjeha. A abasijski halifa El-Me'mun je pokušao da sruši jednu egipatsku piramidu, upotrijebio je slonove ali nije uspio.

Četvrta šubha – da su kipovi kulturni spomenici, ljudsko nasljeđe i kulturno-civilizacijska zaostavština.

Odgovor: ovom argumentiranju se ne pridaje značaj, jer iako su kipovi spomenici, nasljeđe i zaostavština oni su po Šerijatu zabranjeni spomenici koje je vadžib uništiti.

Kada Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nešto narede, mu'mini to žurno izvršavaju, i ne odbacuju Allahovu i Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, naredbu zbog ovako ništavnih argumenta.

Zar nisu kipovi Hubela, Menata, El-'Uzza i njima slični (koje su ashabi srušili po naredbi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) nasljeđe i spomenici onih koji su ih obožavali od Arapa na Arapskom poluostrvu?

Zar nije Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, srušio 360 kipova unutar i oko Kabe? I to su bili spomenici „paganske“ kulture.

Rušenje turbeta i kaburova

Sve kaburove, iznad kojih su napravljena turbeta ili ozidane građevine i grobnice, je propisano poravnati i srušiti na osnovu gore spomenutog hadisa kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu El-HejjadžaEl-Esedija, radijallahu anhu, u kojem je došlo da mu Alija, radijallahu anhu, rekao: „Hoćeš li da te pošaljem radi onoga zbog čega je mene poslao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: 'Da ne ostaviš kip a da ga ne srušiš, niti uzdignut kabur a da ga ne poravnaš“.

Naravno, ovo se odnosi na državu i mjesto u kojem oni koji izvrašavaju ovaj propis imaju moć i vlast u svojim rukama, tj. u stanju da to izvrše bez štetnih posljedica. Dok u drugim mjestima, ako će štetne posljedice tog djela biti veće od štete i zla samih turbeta i grobnica, to nije dozvoljeno činiti.

Prema tome, po Šerijatu je propisano uništiti kipove obožavali se ili ne, bili u muzejima ili na planinama. Takođe, propisano je srušiti turbeta i poravnati uzdignute kaburove.

'Ve billahi tevfik.

http://www.zijad-ljakic.com/index.php…

Pretjerano naplaćivanje učenja rukje

PITANJE: Esselamu alejkum. Moja tetka je već oko 5 godina bolesna, jako reaguje na svako učenje Kur'ana. Bila je kod raznih učača, ali nije baš dalo rezultate. Teško joj je mnogo, ne može više ni psihički ni financiski da izdrži. Zadnje vrijeme se leči kod N.N. učača, on puno naplaćuje terapiju, za jedno malo ulje, knjigu i CD uzima i po 70 eura. Svaki put skoro slično. Da li je sve to u redu?

DRUGO PITANJE: Selam alejkum. Šejh, je li dozvoljeno ovo što rade učači rukji, stvarno previše naplaćuju za učenje jedne rukje. Kažu, ako imaš para za bacanje onda slobodno dolazi. Čak jedan kaže da nema smetnje nikakve da se uzme i 500 eura za jedna termin. Zbog toga vas pitam. Allah vas obradovao oprostom. Amin.

ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Došlo je u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Se'ida El-Hudrija, radijallahu anhu, da je jedan od ashaba učio Fatihu kao rukju prvaku nekog plemena kojeg je ujeo škorpion a koje je odbilo da ih ugosti kada su prolazili i zanoćili kod njih. Učio je rukju Fatihom uslovivši učenje naplatom sa dijelom stada (nekoliko ovaca, u rivajetu 30 ovaca). Nakon što je prvak izliječen i uzet dio stada, došli su Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i pitali o propisu toga kako su postupili. On im je odobrio postupak rekavši: „Kako si znao da je ona (učenje Fatihe) rukja? Ispravno ste postupili, podijelite (zaradu-ovce) i računajte i mene u podjeli (ovaca)“. U rivajetu kod Buharije: „Zaista je najpreče ono što naplaćujete Allahova knjiga“.

Nema razilaženja među učenjacima, na osnovu ovog hadisa, da je dozvoljeno naplatiti liječenje učenjem šerijatske rukje. Skupina učenjaka smatra da iako je dozvoljeno naplatiti da je preče ne uzimati nadoknadu tražeći od Allaha nagradu.

Takođe, treba praviti razliku između onoga ko traži da naplati učenje rukje i onoga kome se nudi novac (ili drugi imetak) bez njegovog traženja za učenje rukje. Ovom zadnjem nema smetnje da uzme ono što mu se daje našto ukazuje hadis od Omera, radijallahu anhu, da mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao kada je odbio da uzme imetak koji mu je davao: „Kada ti se nešto daje bez tvoga traženja, uzmi i udijeli“. Bilježi ga Muslim.

Naplaćivanje učenja rukje može imati dva oblika:

Prva vrsta – da učač kaže bolesniku (ili onome ko ga je doveo): ako ga i kada ga Allah izliječi učenjem rukje, platit ćeš mi toliko i toliko novca (imetka). Pa kada bolesnik bude potpuno izliječen (poslije prve, pete ili desete tukje), dužni su platiti dogovoreno. Ova vrsta naplaćivanja je ona koja je došla u hadisu Ebu Se'ida El-Hudrija, radijallahu anhu, i ona nije sporna i upitna. U ovoj vrsti naplaćivanja nema smetnje da se uslovi veća vrijednost imetka, recimo 500 eura i slično. Međutim, u praksi rijetko koji učač naplaćuje na ovaj način.

Druga vrsta – da učač naplaćuje učenje rukje tokom jednog tretmana svejedno izliječio se bolesnik ili ne. Ova vrsta naplaćivanja rukje je naravno dozvoljena, s tim da učač u ovom slučaju naplaćuje utrošeno vrijeme na tretmanu a ne izlječenje. A to znači da naplaćivanje treba biti usklađeno sa satnicama (ako uzmemo da jedan tretman ne bude više i duže od sahat vremena) drugih radnika, recimo majstora nekog zanata.

Kliknite na reklamu/oglas ispod tako pomazete nama i stranici.!

Moja procjena je, shodno životnom standardu ljudi u BiH i da se naplaćuje po drugoj vrsti naplaćivanja, da bi naplaćivanje jednog tretmana učenja rukje trebalo biti između 20 i 30 KM najviše, a što predstavlja najveću majstorsku satnicu. Jer terapija ne garantuje izlječenje, te ima smisla naplatiti utrošeno vrijeme i rizik rada tim poslom. Učači koji su se posvetili tom poslu, ako bi naplaćivali po 20 ili 30 KM po tretmanu, dnevno mogu zaraditi od 100 do 300 KM, što je sasvim dovoljna dnevna zarada.

Međutim, da naplaćivanje rukje koja traje najviše sahat vremena bude između 50 i 100 KM ili čak više, to je preskupo našem standardu života, nije srazmjerno utošenom trudu niti obećaje ozdravljenje. Sa druge strane, bojati je se da to predstavlja zloupotrebu ljudske bolesti, belaja i muke. Ve billahi tevfik.

mr. Zijad Ljakić - http://www.ehlus-sunne.ba

Korice hljeba spasile ga od džehennemske vatre

Biografi su zabilježili interesantan i vrlo poučan događaj koji se desio Ahmedu b. Miskinu (učenjaku trećeg h. stoljeća): “Iskušan sam velikim siromaštvom 219 h. god. Ostao sam bez ičega, a imao sam suprugu i jedno malo muško dijete. Glad nas je jednostavno uništavala. Čvrsto sam odlučio da prodam kuću i da se odselim. Izašao sam kako bi sreo nekoga kome bi prodao kuću. Sreo sam Ebu Nasra i obavijestio ga o svojoj namjeri da prodam kuću. On mi je tada dao dvije korice hljeba sa slatkom između njih i rekao: “Evo, nahrani svoju porodicu.” Krenuo sam prema kući, ali me na putu…

Kliknite na reklamu/oglas ispod tako pomazete nama i stranici.!

srela jedna žena s kojom je bilo malo muško dijete koje je plakalo. Ona pogleda u hljeb i reče: “Čovječe, ovo dijete je jetim, izuzetno gladno, a ne može trpjeti glad, pa ga nahrani, Allah ti se smilovao!” Dijete je pogledalo u mene pogledom kojeg nikada neću zaboraviti. Učinilo mi se kao da je džennet sišao na zemlju i sam se nudi onome ko nahrani ovo dijete i njegovu majku. Dao sam joj te dvije korice hljeba iz moje ruke i rekao: “Uzmi ovo i nahrani svoje dijete. Tako mi Allaha ja nemam ništa, a u mojoj kući se nalazi onaj ko je preći ovoj hrani od vas!” Žena je pustila suzu, a na licu dječaka se ukaza osmijeh.

Nastavio sam put žalostan i skrhan razmišljajući o prodaji kuće, u tom momentu dođe Ebu Nasr kao da leti od radosti i reče: “Ti sjediš na putu, a kući ti je stigla velika nafaka!?” Subhanallah! Otkud to, o Ebu Nasre?! “Došao je neki čovjek iz Horosana i pita za tvoga oca, ili nekoga od njegove porodice, a sa njim su tovari razne robe. Upitao sam ga šta hoće. To je trgovac iz Basre kojem je tvoj otac prije 30 godina dao novac na obrt. Međutim, nije uspio u poslu i preselio se u Horosan. Tamo je uspio u trgovini i postao izuzetno bogat. Vratio se u Basru da vrati novac i zaradu tvog oca tokom tih 30 godina, i da zatraži halala.

Zahvalio sam Allahu, dž.š., na njegovoj blagodati, zatim sam pronašao onu siromašnu ženu i njeno dijete, te sam im dao određen novac i odredio redovno mjesečno primanje. Nastavio sam trgovati sa imetkom, vodeći računa o hakku sirotinje i dijeleći ga, ali se on, Allahovom voljom, stalno povećevao. Postao sam sretan i ponosan na sebe što sam uspio da svojim dobrim djelima ispunim stranice koje su meleki ispisivali, te sam se ponadao da sam postao iskreni Allahov rob.

Jedne noći sam zaspao i u snu vidio kako sam došao na Sudnji dan. Ljudi su bili usplahireni i stalno hodali. Nosili su svoja loša djela na leđima kao neki materijal. Leđa nekih su bila daleko šira i veća kako bi mogli nositi sva svoja djela. Neki griješnici su nosili toliki teret, kao cijeli grad, na svojim leđima. Zatim su se postavile vage za vaganje dijela. Ja sam došao pred vagu i počela su se vagati moja djela. Moja loša djela stavljena su na jedan tas, a na drugi spiskovi dobrih djela. Na moje iznaneđenje, loša djela su prevagnula. Zatim su dodavali jedno po jedno moje dobro djelo koje sam učinio. Međutim, ispod svakog dobrog djela bila je skrivena strast, kao što je licemjerstvo, uobraženost i uživanje u hvali ljudi, tako da mi nijedno od njih nije primljeno. Bio sam siguran da sam propao. Čuo sam glas koji kaže: “Je li ostalo još nešto?” Tada rekoše: “Ostalo je još ovo.”

Pogledao sam šta je ostalo i ugledah one dvije korice hljeba koje sam dao onoj ženi i njenom djetetu. Tada sam bio još sigurniji u svoju propast jer sam bio svjestan da sam dijelio mnogo više. Znao sam udijeti stotinu zlatnika odjedanput ali mi nije primljeno. Stavili su one dvije korice na tas dobrih djela, te se on poče spuštati i malo prevagnu. Zatim staviše suze one siromašne žene kojoj sam dao prednost nad svojom porodicom i dao joj te dvije korice hljeba. Tas se tada poče još više spuštati sve dok ne povikaše: “Spašen je!”

Zabilježio Mustafa Sadik Er-Rafii (Wahjul kalem)

Među nama je danas mnogo potrebnih. Svako od nas može takvima pružiti barem komad hljeba. Ne smijemo smatrati ni tako malo djelo nevažnim. Nikada ne znamo koje će naše djelo biti primljeno kod Allaha!

dr. Zuhdija Adilović

Lijek prirode Ljekovitost Cikle/Cvekle

Cikla(Cvekla) je jedna od najljekovitijih namirnica. U stanju je popraviti i poboljšati većinu toga što je u organizmu pokvareno.

Opis biljke:
Ova dvogodišnja biljka vretenastog korijena crvene boje i tamnozelenog lišća spada u red najkorisnijih i najljekovitijih povrtlarskih kultura. Koristi se čitava biljka, upotrebljava se preko cijele godine, bogata vitaminima i mineralima, lako probavljiva, može se uzimati bez ograničenja i opasnosti od štetnih posljedica. Pored izuzetnog bogatstva bjelančevinama, mastima i ugljenim hidratima, cvekla sadrži gotovo sve mineralne sastojke: kalcij, kalij, natrij, fosfor, magnezij, željezo, fluor, mangan, bakar, jod, sumpor, litij, stroncij, brom i druge. Značajno je i prisustvo vitamina B1, B2, C , kao i vitamina B12, izuzetno rijetkog u namirnicama biljnog porijekla a tako važnog za vegetarijance.


Cikla potječe sa obala Sredozemlja, a koristili su je i drevni narodi, koji su vrlo rano shvatili ljekovitu moć ovog povrća.Cikla/Cvekla je danas neizostavna, uglavnom zimska, namirnica koja se koristi u svakom kućanstvu. Lako se priprema, a sadrži niz vitamina i minerala, bjelančevine, masti i ugljikohidrate.

Prema ayurvedi, cikla je namirnica koja ima zagrijavajuća svojstva, zbog toga je idealna hrana tokom hladnih zimskih mjeseci.

Cikla je specifične crvene boje, koja potječe od antocijana. Ovaj sastojak u organizmu utječe na regenraciju krvi, a studije su dokazale da cikla djelujeantikancerogeno.Ako imate problema s demineralizacijom kostiju i zuba, cikla je rješenje za vas. Prisutnost joda čini ju izvrsnim lijekom i protiv ateroskleroze i prijevremenog starenja kože.

Ljekovitost cikle potječe od njenih sastojaka - betanina i betaina. Oni reguliraju krvni tlak, smanjuju kolesterol, održavaju krvne stanice u dobrom stanju i potiču rad jetre.

Kliknite na reklamu/oglas ispod tako pomazete nama i stranici.!

Sok od cikle

Cikla je odličan izbor za liječenje anemije kod djece i mladih osoba, jer obiluje željezom. Povoljno djeluje i na rad crijeva jer sadrži celulozu i pektin.Sok od cikleima posebnu vrijednost, jer učinkovito djeluje na niz bolesti. Krijepi i jača cijeli organizam i djeluje povoljno na metabolizam. Najbolje ga je piti u kombinaciji s medom, po pola čaše tri puta na dan.

Koliko cikle nam je dnevno potrebno?

Kako bi se zadovoljile dnevne potrebe organizma za dragocjenim vlaknima treba pojesti pet srednjih glavica cikle.Iako se ne jede često, i lišće cikle je jestivo. Nalikuje špinatu, pa se tako treba i pripremati. Korijen cikle sakuplja se u jesen i ostavlja u umjereno toplim prostorijama, kako ne bi promrzao. Ako se čuva na odgovarajući način, u svježini cikle možete uživati nekoliko mjeseci.

Kako konzumirati ciklu?

Ciklu možete konzumirati u kuhanom ili sirovom obliku. Tokom kuhanja cikla na žalost gubi neke vrijedne sastojke, zbog toga sirova cikla ima najveća terapeutska svojstva.Tokom zimskih mjeseci popularna je kisela cikla, koju možete pripremiti i na sirovojelski način. Sirovu ciklu također možete naribati i dodati u Vašu omiljenu salatu.Isprobajte ove ukusne i neobične recepte sa ciklom, da bi donijeli raznovrsnost zimskoj prehrani i poboljšali zdravlje!

Ljekovita svojstva cikle:

• Cikla je tradicionalni lijek za leukemiju. Ovo povrće sadrži aminokiselinu betain, koja ima antikancerogena svojstva. Terapija ciklom, koja podrazumijeva svakodnevno uzimanje soka od cikle ili sirove ribane cikle, ima pozitivan učinak na leukemiju i mnoge druge vrste raka.
• Redovito konzumiranje cikle pomaže protiv bolesti, uzrokovanih oksidativnim stresom.
• Vlakna, koja sadrži cikla, mogu smanjiti razinu kolesterola u krvi i do 40%.
• Poznato je da cikla normalizira krvni tlak.
• Cikla pomaže u očuvanju elastičnosti arterija. Redovito konzumiranje ciklemože spriječiti proširene vene.
• Iako količina željeza, koju sadrži cikla, nije jako visoka, njegova kvaliteta je izvanredna. Željezo iz cikle je moćno sredstvo za čišćenje organizma od toksina i izgradnju krvi. Upravo zbog toga cikla je efikasna u liječenju mnogih bolesti, uzrokovanih toksinima.
• Cikla se posebice preporučuje trudnicama zbog visokog sadržaja folne kiseline. Folna kiselina može spriječiti mnoge bolesti u novorođenčadi.
• Sok od cikle stimulira rad jetre i žuči i sprečava zatvor.
• Sok od cikle u kombinaciji sa sokom mrkve je odličan lijek za giht, bolesti bubrega i žučnog mjehura
• Poznato je da cikla može pomoći i kod mnogih drugih bolesti: glavobolje, zubobolje, dizenterije, krstobolje, kožnih problema, menstrualnih bolova itd.

Kako da BRZO UKLONITE SITNE BRADAVICE SA KOŽE uz pomoć samo jedne namirnice

Fibromi su dobroćudne izrasline na koži koje su prema definiciji zapravo benigni tumori vezivnog tkiva. Na koži izgledaju kao maleni mekani čvorići, papulice na peteljci iznad nivoa kože – veličine od nekoliko milimetara pa do centimetra u promjeru.

Obično su boje kože, ali mogu biti i svijetlo pigmentirani. Promjene nisu zloćudne, ali ih je tokom života sve više, radi čega se vide i predstavljaju estetski problem.

Najčešće nastaju u srednjoj životnoj dobi i na mjestima gdje se koža tare pa su stoga najčešće na vratu, pazusima, preponama, ispod dojki, po trbuhu, kapcima, ali se mogu pojedinačno javiti i drugdje na koži. Zapravo, skoro svaki čovjek ima barem jedan fibrom na koži tako da ova pojava nije rijetka.

Oni mogu predstavljati problem jer nastaju na mjestima gdje se koža tare pa ih se povrijedi – radi čega se mogu upaliti, narasti, krvariti i sl.

Njihov broj i veličina se povećava s godinama. Nije poznat uzrok njihovog nastanka, no naslijeđe i debljina su bitni faktori u njihovom razvoju. Njihov broj varira prosječno od nekoliko pa do nekoliko stotina.

Dobra stvar je da ih možete ukloniti i u vašem domu bez odlaska doktoru. Potreban vam je samo jedan sastojak, a to je jabučni ocat. To je sve što vam je potrebno da ih uklonite bez krvarenja i bez ikakvih ožiljaka.

Smatra se da je jabučni ocat jedan od najefikasnijih kućnih lijekova. Može se koristiti za liječenje različitih zdravstvenih stanja, a uklanjanje fibroma je jedan od njih, zahvaljujući svojoj kiselosti.

Zapamtite, nikada ne smijete koristiti jabučni ocat za uklanjanje fibroma oko kapaka, jer može iritirati vaše oči!

Ova metoda djeluje kod većine ljudi. Evo kako…

Pažljivo operite područje oko fibroma koristeći vodu i blagi sapun.

Fibrom prvi put možete namakati u vodi 15 minuta (odnosno može se na njemu držati vata natopljena vodom) ili se pak fibrom malo protrlja s nečim (npr. novom četkicom za zube i sl.).

Posušite.

Natopite komadić vate jabučnim octom i iscijedite višak.

Položite pamuk direktno na fibrom te ga osigurajte flasterom ili zavojem, da budete sigurni da će ostati na mjestu.

Ostavite ga 15 minuta. Isperite vodom.

Ponovite postupak 3 puta na dan, nekoliko dana do sedam dana ili više ako je potrebno (ne treba više namakati tj. trljati fibrom prije octa).

Kliknite na reklamu/oglas ispod tako pomazete nama i stranici.!

Fibrom bi prvo trebao dosta potamniti, zatim bi trebala nastati krastica, osušiti se i na kraju sve otpasti.

Ovisno o veličini fibroma tj. koliko je on duboko u koži, obično nastaje malo oštećenje (ožiljak) i on se maže nevenovom masti ili aloe vera gelom.

Ako fibrom nije duboko u koži, ožiljak ne bi trebao nastati – ako se sve ovo uradi pažljivo.

(Doznajemo.com/atma.hr)

Ko su "vehabije"?

PITANJE: Pošto sam od prije 3 mjeseca počela da se učim o vjeri, dolazim do nekih nejasnih pitanja, pošto sam odprije mislila da su svi muslimani čjelog svjeta isti, sad saznajem da ima 4 mezheba ali sad čujem imaju i neki koji se zovu vehabije, mada neko kaže nije to njihovo pravo ime, oni se drukčije zovu, ali niko mi nezna objasniti.

ODGOVOR: Uvažena sestro, tvoje prvobitno ubjeđenje da su svi muslimani isti je potpuno ispravno i znaj da si već na početku zauzela ispravan stav. Što se tiče mezheba to su pravni (fikhski) pravci koji su rezultat različitog razumjevanja šerijatskih izvora. Potpuno je objektivno i realno da dva učenjaka na različite načine shvate određeni argument, budući da se njihova moć razumjevanja i shavatanja tih dokaza razlikuje od situacije do situacije. Dakle, svaki od spomenitih mezheba nastoji na što precizniji način razumjeti Kur'an i Sunnet i na osnovu tog razumjevanja donosi pravno rješenje po određenom pitanju. Međutim, pored ovih razilaženja svi muslimani ehlussunnetskih pravnih provicijencija su složni na jednom akaidu (vjerovanju), što je najbitnija stvar u islamu.

Islamski učenjaci od prvih od posljednjih su tolerisali fikhska razilaženja koja su svakako neizbježna. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ukazao na postojanje ovih razilaženja, kazavši: "Kada jedan učenjak bude činio idžtihad (nastojanje da se dođe do najispravnijeg stava) pa pogodi u tom svom idžtihadu ima dvije nagrade a ako pogreši ima jednu nagradu." Buhari i Muslim. Ko pogodi u idžtihadu ima nagradu za idžtihad i za pogodak, a ko pogreši ima nagradu samo za idžtihad. Pa neka je neizmjerna hvala našem Uzvišenom gospodaru koji nas je učinio muslimanima, a najbolji muslimani kod Allaha su najbogobojazniji bez obzira na njihovo meshepsko opredjeljenje.

Što se tiče onih koji zovu "vehabije" to su ustvari muslimani koji nastoje dosljedno slijediti Kur'an i Sunnet. Svaka muslimanka koja se propisno pokrije, ne mješa se sa muškarcima, ne sluša muziku itd., i svaki musliman koji pusti dužu bradu, skrati svoju odjecu, koristi misvak i sl., nazivaju ih imenom "vehabije" želeći time kazati da slijede Muhammeda b. Abdul-Vehhaba. Ispravno bi bilo, ako već žele da ih okarekterišu nekim imenom, da kažu "Muhammedije", budući da se njegov otac zvao Abdul-Vehhab, ne on. Većina ljudi koje nazivaju vehabijama uopće i ne zna ko je Muhammed b. Abdul-Vehhab. Oni koji slijede Kur'an i Sunnet (svakako da pripadnici svih pravnih škola slijede Kur'an i Sunnet) ne pripisuju se određenoj pravnoj školi, pa zbog čega bi se pripisivali Muhammedu b. Abdul-Vehhabu, koji sigurno nije na stepenu ni jednog od imama ovih pravnih škola, iako je bio poznati i priznati učenjak.

Ovaj pseudonim "vehabije" su isforsirali laički umovi prvenstveno šije (rafidije) koji svoju vjeru svode na mlataranja sa lancima, obozavanja mezarja i naricanja kod kaburova. Muhammed b. Abdul-Vehhab se svakako borio protiv ovoga širka i nastojao je raširiti ispravan tevhid (vjerovanje).

Dakle, svako onaj ko se prihvati izvorne vjere dobija epitet "vehabije". Šta je to loše da se slijedi Sunnet u pravom smislu te riječi?! Loše je to što neki muslimani nisu u stanju vladati svojim prohtjevima pa kada vide nekoga da je čvršći od njih u vjeri, kažu: "Plaćenik, vehabija, musliman 92, i sl." Molim Allaha da nas sačuva neznanja, da očisti naše grudi od zavisti i naše jezike od potvore. Amin!

Odgovorio dr. Safet Kuduzović

Znakovi oko nas – komarac

Nakon ovoga možemo sebi postaviti sljedeća pitanja: Kako je komarac mogao znati da u tijelu žrtve postoji enzim za grušanje krvi? U nastojanju da proizvede neutralizacijsku tečnost i da onemogući njegovo dejstvo, on je morao poznavati hemijske osobine tog enzima. Kako je to moguće? Čak ako je nekako i uspio postići to znanje, kako je uspio tu tečnost proizvesti u svom tijelu i obezbijediti “tehničku opremu” za prenos te tečnosti do žaoke?...

Kur’an često poziva ljude da istražuju prirodu i da uviđaju Allahove znakove u njoj. Sve i živo i neživo u Kosmosu je puno znakova kojim pokazuju moć, znanje i umijeće svog Tvorca. Čovjek treba da prepoznaje te znakove koristeći svoj razum i beskrajno slaveći Allaha dž.š. Iako sva živa bića imaju znakove koje smo pomenuli, neka od njih Kur’an posebno pominje. Jedno od njih je i komarac. U 26. ajetu sure Bekare on se spominje na sljedeći način: ”Allah se zaista ne stidi da kao primjer komarca navede ili nešto od njega sićušnije! Oni koji vjeruju, oni znaju da je to istina od Gospodara njihova! A oni koji ne vjeruju govore: Šta je Allah htio sa primjerom ovim? Time On mnoge prepusti zabludi a mnoge Uputi vodi. A samo ogavne grješnike prepusti zabludi.”(Prijevod E. Karić)

Parenje u letu

Ono što se obično podrazumijeva, kad su komarci, u pitanju je to da oni sišu krv i da se hrane njome. Međutim, to nije u potpunosti tačno, jer krv ne sišu svi komarci već samo ženke, a ni one je ne sišu da bi se hranile njome. I mužjaci i ženke se hrane cvjetnim nektarom a jedini razlog zašto ženke, za razliku od mužjaka sišu krv, je njihova potreba za proteinima koji se nalaze u krvi i koji pomažu u razvoju budućeg potomstva. Drugim riječima, ženke komarca sišu krv samo da bi osigurale produženje vrste. Kod produženja vrste (kod parenja) vrlo važnu ulogu imaju organi čula sluha kod mužjaka. Njima on može vrlo uspješno primijetiti ženku završci tih organa imaju visoku osjetljivost na zvukove koje proizvodi ženka. Mužjaci komarci inače lete u grupi naličeći pri tome na mali oblak. Kada ženka uleti u tu grupu, mužjak koji se uspije uhvatiti za nju pari se s njom za vrijeme letenja. Mužjak se nakon toga toga vraća u grupu i nastavlja let. Od tog momenta ženki je potrebno da siše krv jer se na taj način pospješuje razvoj potomstva.

Polaganje jajašcadi

Razvojni ciklus je jedna od njinteresantnijih stvari vezanih za komarce. U početku je to sićušna larva koja se postepeno prolazeći kroz nekoliko različitih faza preobražava u zrelog komarca. Ženka ljeti i jeseni polaže jaja na vlažnim listovima ili na presušena riječna korita. Prije toga ona temeljito ispituje zemljište koristeći svoja nježna osjetila na donjem dijelu tijela. Kada pronađe prikladno mjesto, ona počinje sa polaganjem jaja, koja su manja od jedno milimetra raspoređujući ih u redove. Druga vrsta komaraca jajašcad lijepi jedna za drugo praveći tako mali splav koji ponekad može imati i do 300 jaja. Brižljivo položeno jaje, u početku bijelo i samim tim vrlo uočljivo, postepeno počinje tamniti i za dva sata postaje potpuno crno. Ova tamna boja pruža zaštitu larvama sprječavajući druge insekte i ptice da ih primijete. Period inkubacije traje jednu zimu. Jajašcad imaju strukturu koja im omogućava da opstanu tokom duge hladne zime i da ostanu u životu do kraja inkubacije.

Izlazak iz jajašcadi

Kada je završen period inkubacije, larve iz jajašcadi počinju izlaziti skoro istovremeno. Čim se prvo jajašce otvori, gotovo ga trenutačno u tome prate sva ostala jajašcad. Nakon toga sve larve zajedno počnu da plutaju po površini vode. U tom periodu one vrlo brzo rastu jer se neprekidno hrane. Uskoro im njihova kožica postaje tijesna i tako im ometati rast. Tada dolazi vrijeme za prvu izmjenu kožice. Stara kožica glatko i bez problema spada. Dok ne poprimi svoju punu veličinu, larva će imati joč dvije promjene kožice.

Larva ima prilično interesantan način na koji se hrani. Naime, ona sa svoja dva mala izdanka napravi mali vrtložić u vodi kojim bakterije i druge mikroorganizme uvlači u usta. Disanje se obavlja kroz malu cjevčicu sličnu onima što ih koriste ronioci. Kada se odmara, larva se svojom gornjom stranom okrene prema dole. U tom položaju može vrlo lahko doći do prodiranja vode u tu cjevčicu što bi bilo kobno. Od te opasnosti larva je spašena tako što njeno tijelo luči jednu viskoznu tečnost koja štiiti cjevčicu i sprječav aprodor vode u nju.

Larva posljednji put mijenja kožicu kad poprimi svoju punu veličinu. Nakon toga ona prelazi u završnu fazu sazrijevanja – fazu ”lutke”. Ona se tad oslobača “oklopa” u kojem je dotad bila i iz njega izlazi stvorenje za koje je teško povjerovati da je isto ono od maloprije samo u novoj fazi razvoja. Za vrijeme ove posljednje faze preobražaja, životinjici prijeti opasnost da bude ugušena jer se otvori kroz koje je dotad disala preko one cjevčice tada zatvaraju. Umjesto njih životinjica dobija dvije nove cjevčice na svom prednjem dijelu kroz koje može disati. To i jest razlog zašto se čak i promjene kožice ove cjevčice usprave prema površini vode. Tokom tri-četiri dana koliko traje ova faza životinjica se uopšte ne hrani. Za vrijeme te faze ona dovoljno sazrijeva i poprima svoj konačni oblik. Komarac biva spreman za let sa svim svojim organima i organelama.

Izlaz iz čahure

Čahura komarca je “okrnjena” pri vrhu. To i pretstavlja i najveću opasnost u svom dotadašnjem razvoju jer bi kroz taj otvor mogla procuriti voda u unutrašnjost. Viskozni sloj je i ovaj put rješenje. On se nalazi pri vrhu i sprječava prodor vode. Iz čahure komarac mora izaći bez direktnog dodira sa vodom. Samo njegove nožice smiju dodirnuti vodu. I najmanji vjetri] koji bi tad puhnuo i ustalkasao vodu može da prouzrokuje smrt. Ukoliko to izbjegne komarac se sprema za svoj prvi let ali nakon jednog polusatnog odmora.

Zapitajmo se sada otkud komarcu sposobnost da prolazi kroz te razne faze i da u svakoj od njih ima građu koja mu tad najviše odgovara. Može li biti da je larva ta koja je odlučila transformisati se u komarca i to nakon tri izmjene kožice.

Spoljni svijet

Komarci posjeduju izuzetno osjetljive prijemnike toplote. Oni stvari oko sebe opažaju u različitim “bojama” zavisno od temperature koju imaju pojedine od njih. Kako ovakvo zapažanje ne zavisi od svjetlosti, komarcu uopšte nije problem da i u mraku osjeti gdje se nalaze krvni sudovi. Njegovi receptori toplote su tako osjetljivi da on može primijetiti razliku u temperaturi dva tijela čak ako je ona reda veličine 0,001 stepen celzijus.

Kad sleti na svoju metu komarac pomoću dva mala “uređaja” blizu usta odredi gdje se na toj njegovoj meti nalaze mjesta bogata krvlju. Njegova štrcaljka slična žaoki za sisanje krvi je zaštićena sa posebnim koricama iz kojih se izvlači kad dođe vrijeme za sisanje. Kožu komarac ne probada udarcem niti pritiskajući svoju žaoku na nju kao što bi se oglo pretpostaviti. On svojim jednim kao nož oštrim dijelom i “zubićima” koji su zakrenuti unazad pomičući ih naprijed nazad kao što se radi pri testeranju proreže kožu. Nakon toga, kroz tu rupicu on ubacuje žaoku sve do nekog krvnog suda i time je proces bušenja završen. Tad bi moglo početi sisanje krvi.

Međutim, kao što je poznato i pri najmanjoj povredi nekog krvnog suda, nač organizam počinje lučiti jedan enzim koji pospječuje grušanje krvi čime se sprječava njeno daljnje isticanje i rana počinje zarastati. To bi moglo biti problem za komarca jer bi se isti proces mogao odviti i na rupici koju je on napravio, odnosno, moglo bi se desiti da je rupicu džabe napravio i da iz nje uopšte neće moći isisati krv. Taj problem je riješen na jedan poseban način. Prije nego što životinjica uopšte počne sisati krv, ona u otvor koji je načinila na svojoj žrtvi uštrca malu količinu jedne tečnosti koju sama luči. Ta tečnost ima osobinu da neutrališe enzim za grušanje i time omogući komarici da isiše krvi koliko joj je potrebno bez ikakvih problema. Svrbež i ispupčenost na mjestu gdje komarac ujede je posljedica upravo uštrcavanja ove tečnosti.

Nakon ovoga možemo sebi postaviti sljedeća pitanja: Kako je komarac mogao znati da u tijelu žrtve postoji enzim za grušanje krvi? U nastojanju da proizvede neutralizacijsku tečnost i da onemogući njegovo dejstvo, on je morao poznavati hemijske osobine tog enzima. Kako je to moguće? Čak ako je nekako i uspio postići to znanje, kako je uspio tu tečnost proizvesti u svom tijelu i obezbijediti “tehničku opremu” za prenos te tečnosti do žaoke?

Odgovor je jasan. Komarac nije u stanju uraditi ništa od prethodno nabrojnog. To je samo jedna životinjica duga par milimetara bez razuma i svijesti. Allah dž.š. je taj koji je komarca obdario ovim osobinama. “Allaha hvali sve što je na nebesima i na Zemlji i On je Silni i Mudri. Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji; On život i smrt daje. On sve može.”(Prijevod značenja El-Hadid 1-2)

www.saff.ba

Tri pitanja i odgovora

Da li je moguća pojava Mehdije, Dedždžala ili Isa’a, a.s., u našem vremenu?

PITANJE: Mnogo sam čitao o predznacima Sudnjeg dana o kojima nas je obavijestio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao što je pojava Mehdije i Dedžala, te silazak Isaa, a.s., i mnogi drugi predznaci. Ono što me najviše zapanjilo od svega toga je činjenica da su se neki predznaci već ostvarili ili se upravo ostvaraju. Brz protok vremena, konzumiranje alkohola u velikim količinama, širenje...

nemorala i prostitucije, slušanje muzike na svakom koraku, samo su neki od tih predznaka koji su se ostvarili, a tu je i mnoštvo drugih koje nismo spomenili. Moje pitanje glasi: Kakvo je vaše mišljenje o pitanju tri već nabrojana predznaka (pojava Mehdije, Isaa, a.s. i Dedžala). Da li su oni pitanje naše najbliže budućnosti i da li će se desiti za vrijeme našeg života? Da vas Allah, dž.š., nagradi najboljom nagradom!

ODGOVOR: Neka je hvala Uzvišenom Allahu. Što se tiče pojave tri već spomenuta predznaka (pojava Mehdije i Dedžala, te silazak Isaa, a.s.), nema nikakve sumnje u to da će se oni dogoditi, što zaključujemo iz vjerodostojnih argumenata. Pojava ova tri predznaka vremenski su međusobno povezana, tako će Isa, a.s., klanjati iza Mehdije i ubiti Dedždžala, što se, također, zaključuje iz sigurnih dokaza. A odgovor na pitanje kada će se to dogoditi zna samo Uzvišeni Allah.

Iako vjerski tekstovi upućuju da je njihovo događanje blizu, ipak ostaje tajna koju zna samo Allah, dž.š., da li će se sve ovo dogoditi za vrijeme našeg života ili poslije njega.Vjerniku je ostala mogućnost da traži zaštitu kod Allaha, dž.š., od iskušenja općenito, a posebno od iskušenja Dedžala. Isto tako, vjerniku je ostavljena mogućnost dove, gdje se može i javno i potajno obraćati Allahu, dž.š., sa molbom da ga učvrsti postojanom riječju na ovom i budućem svijetu.

Odgovori o islamskom vjerovanju - Muhammed Salih Munedždžid - 88 str.
______________________________

Da li je Sudnji dan blizu?

PITANJE:

Da li se približilo nastupanje Sudnjeg dana s obzirom da većina ljudi našeg vremena čini mnoge grijehe?

ODGOVOR: Hvala Allahu, dž.š. Uzvišeni Allah kaže: ”Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni, bezbrižni, ne mare za to.” (El-Enbija´, 10) Ibn-Kesir, r.a., tumačeći ovaj ajet u svom tefsiru, kaže: ”Ovo je upozorenje od Allaha, dž.š., da se Sudnji dan približio, a ljudi su nehatni i bezbrižni prema toj nepobitnoj činjenici, odnosno, ne obavljaju nikakve pripreme kako bi ga spremno dočekali.” (Ibn-Kesir, Tefsirul-Kur´anil-Azim, 172/3)

Allah, dž.š., kaže: ”Ono što je Allah odredio – dogodiće se; zato to ne požurujte! Hvaljen neka je On i neka je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju! (En-Nahl, 1) Ibn-Kesir, r.a., kaže: ”Allah, dž.š., u ovom ajetu obavještava da se Sudnji dan približio i to glagolom u perfektu što dodatno potvrđuje nepobitnost tog događaja.” (Ibid, 560/2.)

Allah, dž.š., kaže: ”Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio!” (El-Kamer, 1.) Ibn-Kesir, također, u svom tefsiru kaže: ”Ovim ajetom Allah, dž.š., nam skreće pažnju da se nastupanje Sudnjeg dana približilo, a time i okončanje ovoga svijeta.” (Ibid, 360/40.)

U još jednom ajetu Allah, dž.š., kaže: ”Allah objavljuje Knjigu, samo istinu i pravednost. A šta ti znaš, - možda je Smak svijeta blizu!” (Eš-Šura, 17) Tirmizi u svom “Sunenu” prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Kako da se lagodno osjećam, kada je Israfil već pripremio rog da puhne u njega i samo iščekuje naredbu svog Gospodara da to i učini?” Kao da su izrečene riječi teško pale ashabima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa im on reče: ”Recite: ´Dovoljan nam je Allah, dž.š., i divan li je On Zaštitnik! Na Uzvišenog Allaha se oslanjamo.´” (Tirmizi, 1980)

Ahmed i Muslim prenose od Ibn-Mesu’da, r.a., hadis Allahovog Poslanika, s.a.v..s, u kome on kaže: ”Nastupanje Sudnjeg dana će dočekati samo najgora vrsta ljudi.” (Ahmed, 3548, Muslim, 5243) Ahmed i Buharija bilježe u svojim zbirkama hadis od Mirdasa el-Eslemija u kome Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Dobri ljudi će odlaziti sa ovog dunjaluka jedan za drugim, a ostaće ološ i izrodi kao što iza dobre pšenice ili hurmi ostaju otpaci i trina. Allah, dž.š., im neće posvetiti nikakvu pažnju.” (Džamius-sahih, 7934)

Ahmed, Buharija, Muslim i Tirmizi prenose od Enesa, r.a., da je kazao: ”Nešto ću vam reći, a što nećete čuti ni od koga poslije mene - čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: ´Od predznaka Sudnjeg dana je i nestanak znanja čije će mjesto zauzeti neznanje, raširiće se nemoral i biće mnogo žena, a malo muškaraca. Tako će odnos između žena i muškaraca biti pedeset naspram jedan u korist žena.´” (Buharija, 79; Muslim 4825; Ahmed 12735; Tirmizi 2131)

Taberani prenosi od Sehla b. Sa’da, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Pred kraj ovog svijeta doći će do potonuća Zemlje, kamenovanja i izobličavanja i mijenjanja fizionomije živih bića. To će se desiti kada se pojave muzički instrumenti, pjevačice i kada se konzumiranje alkohola bude smatralo dozvoljenim činom.” (Sahihul-džami’a, 3665)

Svi ovi tekstovi iz Kur’ana i hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nužno ukazuju da se nastupanje Sudnjeg dana približilo i da je veliko povećanje grijeha jedan od njegovih predznaka. Nevjernici drže nemogućim njegovo nastupanje ili, u najboljem slučaju, smatraju ga dalekim. Istinu je rekao Uzvišeni Allah: ”Oni misle da se dogoditi neće, a Mi znamo da sigurno hoće.” (El-Mearidž, 6-7)
Molimo Uzvišenog Allaha da nas spasi i sačuva na ovom i budućem svijetu!
Hvala pripada Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova.

Odgovori o islamskom vjerovanju - Muhammed Salih Munedždžid - 87 str.
____________________________

Dedždžal, životinja, Je'džudž i Me'džudž

PITANJE: Možete li nam ukratko nešto kazati o Dedždžalu, životinji, Je’džudžu i Me’džudžu?

ODGOVOR: Hvala Allahu. U narednim redovima sažeto ćemo iznijeti ajete i hadise Poslanika, s.a.v.s., koji govore o ova tri velika predznaka Sudnjeg dana koji će se dogoditi neposredno pred nastup Sudnjeg dana.

Dedždžal: To je čovjek - Allahovo stvorenje, koji će se pojaviti iz stijene. Po zemlji će sijati nered i ljude će pozivati da ga obožavaju, tvrdeći da je bog. Ljudi će biti iskušavani nekim njegovim natprirodnim moćima, kao što su: spuštanje kiše, činjenjem da bilje izrasta iz mrtve zemlje i pronalaženjem riznica po njoj. To je crveni mladić, malen, kovrave kose, ćorav u desno oko, dok će na drugom biti veliki komad mesa. Između njegovih očiju biće napisano kafir – nevjernik. Najviše će ga slijediti Židovi. Kopljem će ga ubiti Isa sin Merjemin, u mjestu Ludd u Palestini.

Je’džudž i Me’džudž: To su dva nevjernička plemena iz Ademovog potomstva. Širokog su lica i malenih očiju. Po zemlji su činili nered, pa je Allah dao da njima zagospodari Zul-Karnejn koji je izgradio branu i tako ih zarobio. Oni je neprestano pokušavaju probiti, sve dok Allah pred Sudnji dan ne dozvoli da izađu i to nakon što Isa ubije Dedždžala. Pojaviće se u ogromnom broju i popiće jezero Taberije. Po zemlji će činiti nered i niko im se neće moći suprotstaviti. Isa i vjernici će se popeti na brdo Tur, sve dok Allah ne uništi Je’džudž i Me’džudž i to preko crva koji će im pojesti vratove. Nakon toga će Allah poslati ptice koje će im tijela pobacati u more i kišu koja će saprati zemlju od njihovog (neugodnog mirisa) smrada.

Dabbe (životinja): To je veliko stvorenje koje će Allah izvesti kad se ljudi uveliko pokvare. Ona će ljudima govoriti i savjetovati ih. Dakle, imaće moć razuma i govora. Ljude će na nosu obilježiti znakom koji će razdvajati vjernike od nevjernika. (Više informacija i dokaza u knjizi Ešratus-sa’a (Predznaci Sudnjeg dana) od Jusufa el-Vabila, ili El-kijametul-kubra (Veliki Sudnji dan) od Omera Eškara.

Obaveza muslimana je da vjeruje u ono što dolazi od Allaha i Njegovog Poslanika. Koliko je samo Allah stvorio i koliko stvara čuda na ovom svijetu, koja upućuju na Njegovu snagu i moć!

Odgovori o islamskom vjerovanju - Muhammed Salih Munedždžid - 80 str.

Noćni Namaz!!!

Noćni namaz

Muhammed saws je rekao:" O ljudi, nazivajte selam, dijelite hranu i klanjajte nocu dok drugi svijet spava, uci cete u Dzennet u miru. (Tirmizi)

Poslanik saws je rekao: "Najbolji namaz, nakon farzova, je dobrovoljni nocni namaz (kijamu-llejl)." (Muslim)

Nocni namaz je najbolje klanjati u zadnoj trecini noci, a klanja se dva po dva rekata. Moze se klanjati dva, cetiri, sest, osam ili vise rekata sveukupno.

Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejih ve sellem, rekao: "Silazi naš Gospodar, tebareke ve te'ala, svake noći na zemaljsko nebo kada ostane zadnja trećina noći, kaže: Ko će mi dovu uputiti pa da mu se odazovem, ko će od mene (nešto) tražiti pa da mu dam, ko će Mi istigfar činiti pa da mu oprostim". Ovaj hadis je...
dokaz da je jedno od vremena kada Uzvišeni Allah prima dovu zadnja trećina noći. 

Međutim, kako i od kada se računa ta zadnja trećina noći, to je pitanje koje traži odgovor. Oko načina računanja kada nastupa zadnja trećina noći nije mi poznato da postoji neki direktni ili indirektni šerijatski tekst. Pa tako se prenose tri stava učenjaka:

Prvi stav: da se računa tako što se vrijeme od početka jacije namaza do zore, tj. nastupanja sabah namaza, podijeli na tri dijela pa se trećina od toga računa uračuna u zadnju trećinu noći. Ovo mišljenje savremeni učenjak Abdulkerim El-Hudajr prenosi od Ibn Tejmije i smatra da je najbliže ispravnom.
Na primjer, ako je između početka jacije i nastupanja zore 9 sati, onda su tri sata prije zore zadnja trećina noći.

Drugi stav: da se računa tako što se vrijeme od akšama namaza do zore, tj. nastupanja sabah namaza, podijeli na tri dijela pa se trećina od toga računa uračuna u zadnju trećinu noći. Ovaj stav zastupa između ostalih Bin Baz, rahimehullh. Međutim, slabost ovog stava se ogleda u računanju u tu trećinu vremena od akšama do jacije što naravno ulazi u noćno vrijeme, a ne računa se od zore do izlaska Sunca što je upitno jer se i to vrijeme ubraja u noć.

Treći stav: da se računa tako što se vrijeme od akšama namaza do izlaska Sunca podijeli na tri dijela pa se trećina od toga računa uračuna u zadnju trećinu noći. Ovo mišljenje se vraća na riječi "noć" u tekstu hadisa "zadnja trećina noći", jezičko značenje riječi noć se odnosi na vrijeme od zalaska Sunca do izlaska Sunca. Sa ove strane ovo mišljenje je najbliže ispravnom.
Primjer ovog računanja: da je vrijeme od zalaska Sunca do izlaska Sunca 12 sati, trećina je 4 sata, onda se zadnja trećina računa u četiri sata u zadnjoj trećini do izlaska Sunca.

mr. Zijad Ljakic!