utorak, 31. ožujka 2015.

Stav hanefijskog mezheba o...

⦁ Učenju Kur'ana mrtvima za novac
⦁ Zajedničkom zikru poslije namaza
⦁ Upotrebi muzičkih instrumenata
⦁ Rukovanju sa ženom strankinjom
⦁ Puštanju/brijanju brade
UČENJE KUR'ANA MRTVIMA ZA NOVAC - Po hanefijskom mezhebu, učenje Kur’ana za mrtve može se tolerisati jedino u slučaju da pojedinac (pro)uči Kur’an i pokloni sevape tog učenja onome kome želi od svojih umrlih, ali - bez uzimanja bilo kakve nadoknade. Poznati učenjak hanefijskog mezheba, šejhul-islam Ibn Ebil ’Izz (preselio na ahiret 792.h.god./1389. godine), u znamenitom Komentaru Tahavijine poslanice o akaidu (El-'Akide et-Tahavijje) tvrdi kako sevapi od takvog učenja stižu umrlom, ali, istovremeno, kategorički odbija učenje uz uzimanje bilo kakve materijalne nadoknade. U vezi s tim on iznosi brojne argumente. [8]
U Enciklopediji fikha (El-Mevsu’atu-l-fikhijje) nalazi se sljedeći citat: "Hanefijski mezheb je kategoričan kada je riječ o učenju Kur’ana uz uzimanje nadoknade. To nije dozvoljeno (la jedžuzu) i od takvog učenja nema sevapa! Naprotiv, i onaj ko daje i ko uzima je griješan! U principu, hanefijski mezheb ne dozvoljava čak ni uzimanje nadoknade za podučavanje Kur’anu, ali kasniji učenjaci tog mezheba to su dozvolili na osnovu istihsana."
Dr. Safvet Halilović
____________________________________
ZAJEDNIČKI ZIKR U DŽEMATU
PITANJE: Da li su Muhammed,sallallahu alejhi vesellem, i njegovi ashabi ovako u džematu, uz komandu mujezinovu, učili tespih (tespihali) poslije namaza?
ODGOVOR: Ne, oni nisu tako u džematu, zajednički tespihali, dakle mujezin nije komandovao pri tespihanju. Ashabi su učili tesbih koji i mi učimo, dakle po trideset i tri puta izgovarali subhanallahi, elhamdu lillahi, Allahu ekber, ali su to radili svako za sebe, pojedinačno. Interesantno je da način na koji to prakticiraju balkanski muslimani i Turci, te muslimani indijskog potkontinenta (u pogledu zajedničke dove nakon sunneta), nije u skladu sa hanefijskim mezhebom, iako se muslimani na Balkanu, Turskoj, i na Indijskom potkontinentu, uglavnom, smatraju hanefijama. čudno je da se to ukorijenilo u tradiciju muslimana hanefijske pravne škole iako knjige, koje se smatraju izvorom hanefijskog prava, nigdje o tome ne govore.
O tome ne govore ni naši ilmihali iz kojih smo u mektebu učili klanjati. To izgleda još čudnije ako znamo da je hanefijska ulema pokušavala da tu praksu iskorijeni, tako da su govorili da je po, hanefijskom mezhebu, učenje tesbiha zajednički, uz mujezinovo komandovanje, dakle onako kako se i kod nas prakticira, zabranjena novotarija (bid‘a muharreme).
Govoreći o novotarijama poslije namaza Tehanevi, u poznatom hanefijskom djelu I‘laus-sunen, u poglavlju o onome šta se uči nakon klanjanja farza, kaže: ”Neka se Allah smiluje novatorima koji su u nekim dijelovima Indije uveli praksu da imam i muktedije ustaju odmah nakon farza, kad prouče allahumme entes-selamu, i klanjaju sunnete ili nafile, pa imam nakon Fatihe, koju uči naglas, uči dovu a džematlije izgovaraju amin. To što čine oni rade u smislu stalne obaveze I obični svijet smatra da takva dova nakon sunneta ili nafila, u džematu sa imamom, je dužnost u namazu. Oni čak zamjeraju imamu, ako malo duže klanja sunnete, govoreći: ”Vidi ga, mi čekamo na završnu dovu, a on rastegao sa sunnetima...” Mutevelije traže od imama koji službeno obavljaju tu dužnost da obavezno uče tu dovu poslije sunneta.
U protivnom, oni ih optužuju i razrješavaju dužnosti. Oni neće da klanjaju za onima koji ne rade po njihovom običaju. Tako mi Allaha, to što rade je, zaista, novotarija u vjeri! Vidio si iz hadisa br. 12 navedenog u glavnom tekstu ove knjige (tj. I‘laus-sunena): ”Da je Alejhisselam dva rekata poslije džume i akšama uvijek klanjao kod kuće”. To je dobar hadis. A iz hadisa br. 13 vidio si da je Alejhisselam upitan koji je namaz vredniji: kod kuće ili u džamiji? ”Zar ne vidiš kako je moja kuća blizu džamije? Da klanjam kod kuće draže mi je nego da klanjam u džamiji, osim, ako se radi o farzovima”, odgovorio je. Ovo je vjerodostojan ili dobar hadis...
Dio iz odgovora prof. dr. Šukrije Ramića
____________________________________________
UPOTREBA MUZIČKIH INSTRUMENATA - STAV HANEFIJSKOG MEZHEBA
Pitanje upotrebe muzičkih instrumenata u našem vremenu jedno od aktuelnih pitanja oko kojeg se vode velike polemike. Nema zapreke da takvih polemika bude i dalje, ali ukoliko se sa njima želi dokazati ispravnost stava koji se temelji na naučnim dokazima. Međutim, danas se sa ovim pitanjem u velikom broju slučajeva želi ukazati na ''pretjerivanje u vjeri'' onih koji muziku smatraju zabranjenom. Mi ćemo u redovima koji slijede navesti mišljenja hanefijskih učenjaka o upotrebi muzičkih instrumenata, kako bismo ustanovili da oni koji zagovaraju ovo mišljenje ne dolaze sa nečim novim na ove prostore, kao što neki koji sebe pripisuju ulemanskim krugovima žele to da dokažu. Stav ostala tri mezheba (šafijskog, hanbelijskog i malikijskog) po ovom pitanju identičan je stavu hanefijskog mezheba.
Ovih dana svjedoci smo manifestacija ''islamske duhovne muzike'', koji se naravno odvijaju pod plaštom vjerske tradicije Bošnjaka muslimana. Naravno, šerijatska argumentacija koju ćemo iznijeti najbolje će pokazati i otkriti koliko takve manifestacije imaju utemeljenja sa onim pod čijim imenom se predstavljaju i pojavljuju. Ukoliko neko želi da takve stvari čini i upražnjava, udovoljavajući svojim prohtjevima i zarađujući svoju dunjalučku nafaku, onda neka zna da mu je ''široko polje'', ali neka to onda ne čini pod okriljem vjerske tradicije Bošnjaka, jer ona sa tim nema ama baš nikakve veze. Ulema i učenjaci na ovim prostorima u proteklim vremenima bili su ljudi koji su dostojno i dosljedno čuvali svoju vjeru, i sa velikim žarom su se borili da sačuvaju njene propise. O tome svjedoče, između ostalog, i hiljade rukopisa iz raznih islamskih znanosti.
Citati iz djela hanefijskog mezheba
U poznatom pravnom djelu hanefijskog mezheba El-Muhtar stoji: ''Slušanje muzičkih instrumenata je haram – veliki grijeh.'' A u komentaru pomenutog djela koje se zove El-Ihtijar navode se riječi Ebu Jusufa, učenika Ebu Hanife, r.a., koji je rekao: ''U kuću iz koje se čuju muzički instrumenti ja ulazim bez dozvole vlasnika kuće, zato jer je sprečavanje zla obaveza.''
Nakon ovih riječi pisac pomenutog djela, Abdullah ibn Mahmud ibn Mevdud el-Mevsuli, rekao je: ''Čovjeka koji u svojoj kući čini grijehe, imam (vladar) je obavezan da ga spriječi u tome. Ako prestane sa činjenjem pomenutog grijeha, ostavit će ga, ako ne, ima pravo da ga zatvori u zatvor ili da ga bičuje.'' (5/421-422.)
Kaže Muhammed b. Hasan eš-Šejbani, učenik imama Ebu Hanife: "Zabranit ćemo zimmiji (kršćanu ili židovu koji živi u islamskoj državi) slušanje muzike." (El-Muhalla, Ibn Hazm, 11/158.)
Poznati mostarski muftija Ahmed ibn Muhammed, pisac unikatnog djela Enfeu Delail, u komentaru riječi Kudurija: ''Nije dozvoljeno iznajmljivanje radi naricanja i muzike'', kaže: ''I drugih vidova zabave, jer je iznajmljivanje radi harama, haram.'' (L-194, Rukopis broj 966, Gazi Husrev-begova biblioteka)
Rekao je Ubejdullah ibn Mesud el-Mahbubi u svom djelu En-Nukaje, spominjući čije se svjedočenje odbija: ''I pjevačice.'' Mulla Ali el-Kari, komentirajući ove riječi, kaže: ''Jer je haram ženi podizanje glasa.'' (Fethu Babil-Inajeti, 3/141.)
A imam Šemsuddin Serhasi u svom djelu El-Mebsut rekao je: "Nije dozvoljeno iznajmljivati nekoga da poučava muzici i naricanju, jer je to nepokornost prema Allahu." (El-Mebsut, 16/41.) Na drugom mjestu imam Es-Serhasi spominje da se odbija svjedočenje onoga koji sluša muziku. (El-Mebsut, 16/132.)
Poznati hanefijski učenjak Alauddin el-Kasani u svom poznatom djelu Bedaiu Sanai rekao je: "Naše ubjeđenje je da je muzika strogo zabranjena – haram." (6/84.) Govoreći o stvarima koji mogu da budu predmet za iznajmljivanje, ovaj hanefijski pravnik kaže: ''Tako da je iznajmljivanje za stvari koje su grijeh neispravno, zato što je to iznajmljivanje radi koristi koja se sa šerijatskog aspekta ne može smatrati korisnom. Kao npr. da se osoba iznajmi radi igre i zabave, i da se iznajme pjevačica i narikača radi pjevanja i naricanja.''
Zatim, imam Kasani kada navodi grijehe radi kojih nije dozvoljeno iznajmiti osobu, navodi i iznajmljivanje da bi ''ubio neku drugu osobu''. (4/39) Iz navedenih citata možemo vidjeti da su pravnici hanefijskog mezheba muziku stavili na stepen velikih grijeha.
U Poglavlju o svjedočenju ovaj učenjak, kada govori čije se svjedočenje prima, navodi više definicija. Jedna od tih definicija jeste da je to osoba ''koja se kloni velikih grijeha i izvršava stroge obaveze''. Poslije toga navodi primjere grijeha zbog kojih se odbija svjedočenje čovjeka među kojima navodi i pjevanje i muzičke instrumente! (5/402-403.)
Imam Ebu Bekr el-Merginani, spominjući skupine ljudi od kojih se ne prihvata svjedočenje, kaže: "...niti od onoga koji okuplja ljude da bi im svirao, jer ih okuplja da čine veliki grijeh (el-kebireh)." (El-Hidaje, 3/123, El-Bahrur-raik, 7/88.) Na drugom mjestu imam El-Merginani kaže: "Nije dozvoljeno iznajmiti pjevačicu niti narikaču, niti nešto od stvari za zabavu, jer je to iznajmljivanje u nepokornosti Allahu." (El-Hidaje, 3/238.)
Imam Bedruddin el-Ajni, u svome komentaru djela El-Hidaje, pojašnjavajući prethodno spomenute a zabranjene stvari za zabavu, kaže: "...kao što je frula, bubanj i slično njima." (El-Binaje, 10/282.)
Imam Muhammed Abdul-Kadir er-Razi kaže: "Slušanje muzike je haram, posebno u današnje vrijeme." (Tuhfetul-muluk, 284.)
A Ibnul-Humam kaže: "Muzika je nepokornost i griješenje prema Allahu." (Šerhu Fethil-Kadir, 7/411.)
Imam Alauddin el-Haskefi kaže: "Nije dozvoljeno iznajmiti svirku, jer je to nepokornost Allahu." (Ed-Durrul-muhtar, 9/92, sa Reddul-muhtar)
A imam Ibn Abidin kaže: "...jer je muzika haram." (Hašijetu Ibni Abidin, 6/494.) Na početku smo spomenuli da se upotreba muzičkih instrumenata spominje također i u Poglavlju o gasbu (otimačini).
Hfz. Dževad Gološ
__________________________________________________
Pogled hanefijske pravne škole na rukovanje sa ženom strankinjom
Rukovanje sa ženom strankinjom, u mnogim muslimanskim društvima, postalo je normalno i svako osuđivanje u tom kontekstu predstavlja radikalnost u vjeri. Međutim, istina se ne poznaje po ljudima, već ljudi po istini. Najžalosnije je vidjeti kako vjerski službenici ili "učenjaci" koji slove kao autoriteti među ljudima krše ova načela da bi pokazali kako se islam uklapa u sve što odgovara ljudskim prohtjevima, i da elastičnost islama, koju svakako ne možemo poreći, gotovo da nema svojih granica. Ako pogledamo u hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, naći ćemo jasne predaje koje zabranjuju rukovanje sa ženom strankinjom. A strankinjom se tretira svaka osoba koja ne potpada pod kategoriju stalnih zabrana za bračnu vezu.
Dokazi o zabrani rukovanja sa strankinjom
1 . Uzvišeni Allah kaže: “I ne približavajte se nemoralu…” (Prijevod značenja El-Isra, 32.) Citirani ajet aludira na zabranu rukovanja sa ženama strankinjama. Naime, Uzvišeni Allah u ovome ajetu nije rekao: “Ne činite nemoral”, već: “I ne približavajte se nemoralu…”, a dodir strankinje nedvojbeno je put ka nemoralu.
2. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “...i ruka čini nemoral, a njezin je nemoral dodir.” (Muslim, 16/176/2657.)
3. Buharija i Muslim zabilježili su da je Aiša, radijallahu anha, izjavila: “Allaha mi, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije dodirnuo strankinju.”
4. Makal b. Jasir prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Da ti probodu glavu željeznim šilom, bolje ti je nego da dotakneš strankinju.” (Et-Taberani, 20/211-212/486, a imam El-Hejsemi tvrdi da su prenosioci ovog predanja pouzdani. Vidjeti: El-Medžmea, 4/326. Šejh El-Albani ovo predanje smatra dobrim. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 1/447/226)
5. Aklija bint Ubejd prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Ja ne dotičem ruke strankinja.” (Taberani, u djelu El-Evsat, 6/293/6229, sa ispravnim lancem prenosilaca, tvrdi šejh Albani, u djelu Sahihul-džamia, 2/1205/7177). U drugom, također vjerodostojnom hadisu stoji: “Ja se ne rukujem sa ženama.” ( Vidjeti: Sahihul-džamia, 1/494/2513
Ibn Abdulberr u komentaru ove predaje kaže: “U ovome hadisu je dokaz da muškarac ne smije dotaći strankinju niti se sa njom rukovati.“ (Vidjeti: Et-Temhid, 12/243.)
Hafiz El-Iraki rekao je: “Ako se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pored svoje čistote i nepogrešivosti u vjeri, nije rukovao sa ženama, drugi su preči da se ne rukuju.’’ (Vidjeti: Tarhut-tesrib, 7/43.)
Savremeni ekspert hadiskih znanosti šejh Nasiruddin el-Albani napominje: “Nema nijednog vjerodostojnog hadisa koji ukazuje da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ikada rukovao sa strankinjama.” (Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 2/65.)
Mišljenja islamskih učenjaka hanefijskog mezheba
1. Imam El-Serhasi (umro 490. god. po H.) kaže: "Nije mu halal (dozvoljeno) dodirivati njeno lice (tj. lice strankinje) niti njenu ruku (dlan)." (Vidjeti: El-Mebsut, 10/154.)
2. Imam Es-Semerkandi (umro 539. god. po H.) kaže: "Što se tiče dodira, to je haram, bez obzila bio popraćen požudom ili ne." (Vidjeti: Tuhfetul-fukaha, 3/333.)
3. Poznati hanefijski pravnik El-Kasani (umro 587. god. po H.) zapisao je: “Ni u kom slučaju nije dopušteno dodirnuti lice ili ruku strankinje.” (Vidjeti: Bedaius-sanaia, 4/297.)
4. Imam El-Merginani (umro 593. god. po H.) kaže: "Nije dopušteno dodirivati lice i šake strankinje, iako ne postojala opasnost od buđenja strasti." (Vidjeti: El-Hidaje, 4/368.)
5. Imam Ebul-Fadl el-Mevsili (umro 683. god. po H.) kaže: "Nije mu dozvoljeno da ih dodiruje (lice i šake strankinje) iako bio siguran da neće doći do buđenja strasti." (Vidjeti: El-Ihtijar, 4/417.)
6. Imam Fahruddin ez-Zejlei (umro 743. god. po H.) kaže: "Nije dopušteno dodirivati lice i šake strankinje, iako ne postojala opasnost od buđenja strasti." (Vidjeti: Tebjinul-hakaik, 6/40.)
7. Imam El-Haskefi (umro 1088. god. po H.) tvrdi: "Nije dozvoljeno (halal) dodirivati lice i šake strankinje, iako ne postojala bojazan od buđenja strasti." (Vidjeti: Ed-Durrul-muhtar, 6/367.)
8. Imam Ibn Abidin (umro 1252. god. po H.) kaže: "Kao što muškarcu nije dozvoljeno da dodiruje njeno lice i šake, iako bio siguran da neće doći do buđenja strasti." (Vidjeti: Hašijetu Ibni Abidin, 2/97.)
Dio teksta dr. Safeta Kuduzovica
________________________________
PUŠTANJE – BRIJANJE BRADE U HANEFIJSKOM MEZHEBU
Jedno od obilježja po kojima su se poznavali muslimani u raznim sredinama bilo je puštanje brade. Takvo stanje potrajalo je skoro sve do unazad nekoliko decenija, kada se dogodio značajan zaokret u shvatanjima i kada su muslimani počeli potpadati pod jak utjecaj stranih faktora. Značajnim problemom postaje to što se stvarima koje nemaju nikakve veze sa vjerom daje publicitet i na njih se stavlja akcenat, dok stvari koje imaju jako uporište u vjeri padaju u zaborav.
U skupinu zaboravljenih i zapostavljenih vjerskih stvari spada puštanje brade. Devijacijama u islamskoj misli ne bi bilo mjesta da se nisu pojavili razni kvaziučenjaci, koji su govorili i vazili o tzv. ”suštinskom shvatanju islama”. Govorili su, a i danas govore, da prepoznatljiva slika islama nije odjeća niti ovo ili ono obilježje, da mi ljudima ne trebamo pokazivati svoje ”dlake”, aludirajući vjerovatno na bradu, nego nešto drugo što je suština islama.
Mehmed Handžić, boreći se protiv ovakvog shvatanja, u svoje vrijeme kaže: ”Čitajući povijest muslimana u Španiji i Siciliji zapazio sam da su neprijatelji od ostataka muslimana u tim zemljama zahtijevali na prvom mjestu da odbace razlikovanje u nošnji i u nadijevanju imena. Ko ovo pomno pročita i kako treba promotri, vidjet će koliko kod nas griješe oni koji uklanjaju razlikovanje muslimana u nošnji od drugih, tvrdeći da islam nije vezan za neku uniformu, niti ovisi o ”komadiću krpe”. Takvi ljudi uistinu ne poznaju dubljeg prozrijevanja stvari, niti paze na ružne posljedice koje njihova djela mogu imati.” (Izabrana djela, 5/254)
U redovima koji slijede spomenut ću citate islamskih učenjaka koji su u svojim djelima tretirali propis puštanja brade, a među njima je bilo i onih koji su napisali posebna djela samo o ovom propisu. Prije nego što počnem sa navođenjem citata napomenuo bih da mi nije cilj ubjeđivati ”intelektualnu elitu” o propisu puštanja brade, nego mi je cilj dokazati da je puštanje brade poznata stvar u islamu, i da niko nema pravo odvraćati ljude od ovog propisa. Žalosna je činjenica to da se danas u mnogim medresama na području naše zemlje učenicima zabranjuje puštanje brade, i to od strane onih koji zagovaraju slijeđenje hanefijskog mezheba. Iz tog razloga, a kao što samo to praktikovao i u prethodnim tekstovima ovog feljtona, zadržat ću se samo na citatima učenjaka hanefijskog mezheba.
1. Kaže imam Muhammed ibnul-Hasan, učenik Ebu Hanife, u svom poznatom djelu El-Asar: ”Obavijestio me je Ebu Hanife, od Hejsema, od Ibn Omera, radijallahu anhu, da bi on (Ibn Omer) svojom šakom obuhvatio bradu i odrezao ono što bi prelazilo tu dužinu.” Kaže potom imam Muhammed: ”Mi radimo po ovome i to je mišljenje Ebu Hanife.” (2/857)
2. Kaže poznati hanefijski pravnik Muhammed Alauddin el-Haskefi u djelu Ed-Durrul-muhtar: ”Strogo je zabranjeno (haram) muškarcu da brije bradu.” (Hašijetu Ibn Abidin, 6/727) Također kaže: ”Sunnet (pohvalno) je da brada bude u dužini šake.” Komentirajući ovaj govor, Ibn Abidin kaže: ”Tj. da šakom obuhvati svoju bradu i da odreže ono što pređe preko šake.” (Hašijetu Ibn Abidin, 6/727)
Iz pomenutih citata, koje smo prenijeli iz klasičnih djela hanefijske pravne škole, jasno se vidi da je obaveza muškarcu da pusti bradu i da je grješan onaj ko brije bradu.
Kada je u pitanju kraćenje brade, učenjaci hanefijskog mezheba dozvoljavaju da se od brade skrati dužina koja prelazi šaku. Kaže Muhammed Alauddin el-Haskefi u djelu Ed-Durrul-muhtar: ”A što se tiče kraćenja brade više od toga, kao što čine ženskonje, to nije dozvolio niko od naših učenjaka”, tj. hanefijskih. (2/460)
Ibn Abidin u svojoj Hašiji spominje jedan događaj koji je vezan za kraćenje brade, i kaže: ”Preneseno je od Hišama ibn Kelbija da je rekao: ‘Zapamtio sam što drugi nisu i zaboravio sam što drugi nisu. Zapamtio sam Kur'an za tri dana i htio sam da potkratim od brade što je ispod šake, pa sam uzeo i potkratio iznad šake.”’ (6/727.)
Šejh Ali Mahfuz (umro 1942.), poznati profesor na Azharu, sljedbenik hanefijskog mezheba, napisao je knjigu koja se zove El-Iibda fi medarikil-ibtida, koja je mnogo godina bila udžbenik na ovom univerzitetu. U spomenutoj knjizi, govoreći o bradi, on kaže: ”Složili su se učenjaci četiri mezheba da je puštanje brade obavezno i da je haram njeno brijanje ili kraćenje koje je blisko brijanju.”
Nakon što je spomenuo citate iz sva četiri mezheba koji jasno ukazuju da je brijanje brade haram, nastavlja i kaže: ”Iz ovoga što smo naveli saznajemo da zabrana brijanja brade ima uporište u Allahovoj vjeri i Njegovom šerijatu. Suprotstavljanje ovoj činjenici je maloumnost i zabluda, griješenje i neznanje!” Zatim je spomenuo hadise u kojima se naređuje puštanje brade i konstatovao: ”Hadisa koji govore o ovome (puštanju brade) ima mnogo i svi oni upućuju na obaveznost puštanja brade i na zabranu brijanja i kraćenja, koje ćemo pojasniti.” (El-Ibda, 408, 410)
Šejh Zekerija Kandehlevi jedan je od najpoznatijih učenjaka hanefijskog mezheba u našem vremenu. Iza sebe je ostavio mnoštvo djela, a od najpoznatijih je Evdžezul-mesalik, u 15 tomova. Ovaj učenjak napisao je posebno djelo o ovoj problematici, koje se zove Vudžubu i'fail-lihje / Obaveza puštanja brade. On u ovoj knjizi spominje hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim kaže: ”Briga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za puštanjem brade tokom čitavog njegovog života, i ista ta briga od strane ashaba, radijallahu anhum – niti od jednog od ashaba nije preneseno da je obrijao bradu ili je skratio u dužini ispod šake – jasan je dokaz koji upućuje na obaveznost puštanja brade.” (str. 39-41)
Također je rekao: ”Puštanje brade je nešto što je naređeno u islamu, i to je praksa Allahovih poslanika. Nikada nije preneseno niti od jednog poslanika, niti pobožnog čovjeka, da je brijao bradu, niti da ju je kratio ispod dužine šake. Onaj koji brije bradu ili je krati ispod dužine šake čini nešto što je suprotno prirodi. Brijanje brade je slijeđenje puta grješnika i skretanje sa puta poslanika.” (str. 45)
Od hanefijskih učenjaka koji su spomenuli ovaj propis bio je i Ešref Ali et-Tehanevi. On u svom tefsiru Bejanul-Kur'an, u komentaru ajeta: …i sigurno ću im narediti (tj. šejtan) pa će stvorenja Allahova mijenjati, kaže: ”Pod izrazom mijenjanja stvorenja podrazumijeva se i brijanje brade.” (str. 46-47)
Iz spomenutih citata jasno možemo vidjeti koliku su pažnju učenjaci hanefijskog mezheba posvetili ovoj problematici. Sve je to bilo samo iz razloga što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u mnogim svojim hadisima naredio puštanje brade i kraćenje brkova, poput hadisa: ”Puštajte bradu i kratite brkove.” (Buharija i Muslim)
hfz. Dževad Gološ

petak, 27. ožujka 2015.

Saudijska Arabija zasad neće slati trupe u Jemen

Saudijska Arabija zasad neće slati trupe u Jemen

Borbeni avioni koalicije predvođene Saudijskom Arabijom nastavili su bombardirati položaje pobunjenika Husija u Jemenu.


U napadima na Sana'u je ubijeno šestero djece [AFP/Getty]
Saudijska Arabija nema neposredne planove za pokretanje kopnene operacije u Jemenu, ali njene snage, kao i one saveznika joj spremne su to učiniti ako je potrebno, rekao je vojni glasnogovornik.
"U ovoj fazi ne postoje planovi za kopnenu operaciju, ali ako se ukaže potreba, saudijske kopnene snage i one njenih prijatelja i bratskih zemalja spremne su i odbit će svaku agresiju", rekao je brigadni general Ahmed al-Asiri na konferenciji za štampu.
Reuters je ranije prenio ocjenu neimenovanog saudijskog izvora da će, da bi se ponovo uspostavio red u Jemenu, možda biti potrebna kopnena ofanziva.
"Ne možemo ostvariti ciljeve vraćanja legitimne vlade ako samo kontroliramo nebo Jemena. Za uspostavljenje reda možda će biti potrebna kopnena ofanziva", rekao je taj izvor britanske agencije samo nekoliko sati nakon što je Saudijska Arabija počela zračne udare na oružane formacije šiitskih pobunjenika Husija.
Borbeni avioni koalicije predvođene Saudijskom Arabijom nastavili su drugi dan zaredom bombardirati položaje Husija u Jemenu, uključujući i uporište šiitskih pobunjenika u Sa'dahu.
Jemenski predsjednik Abd Rabbuh Mansur Hadi stigao je u Rijad u četvrtak, a zvaničnici su saopćili da će nastaviti putovanje ka Egiptu, gdje učestvuje na dvodnevnom samitu Arapske lige ovog vikenda.
To je prva potvrda Hadijevog boravišta od kad su pobunjenici počeli napredovati ove sedmice ka Adenu, glavnom gradu na jugu zemlje, gdje je predsjednik uspostavio privremenu prijestolnicu nakon prošlomjesečnog bjekstva iz glavnog grada, koji je pod kontrolom pobunjenika.
Saudijska Arabija je pokrenula zračnu kampanju u četvrtak navečer, saopćivši da su okupili koaliciju od više od 10 zemalja, a pet od njih su članice šestočlanog Vijeća za saradnju Zaljevskih zemalja (GCC).
Saudijski ambasador u Sjedinjenim Američkim Državama Adel al-Jubeir kazao je da je koalicija spremna "uraditi sve što treba" da se zaštiti Hadijeva vlada.
Eksploziji u Sana'i
Eksplozije su se mogle čuti u prijestolnici Sana'i, koja je pod kontrolom Husija od septembra. Šiitski pobunjenici su došli na vlast nakon puča prošlog mjeseca.
Al Jazeera je dobila izvještaje o zračnim udarima na kamp u kojim se primaju novi regruti koji pristupaju milicijama svrgnutog predsjednika Alija Abdullaha Saleha, koji podržava Husije, zapadno od Sana'e.
Svjedoci su također izvijestili o zračnim napadima i glasnim eksplozijama u Sa'dahu u blizini saudijske granice, gdje je meta bila vojna jedinica.
Al Jazeera je također dobila informacije da su zračni napadi pogodili zračnu bazu Al-Anad na jugu te zračnu bazu Tariq u trećem najvećem gradu u zemlji.
Amnesty International, grupa za zaštitu ljudskih prava, saopćila je da je među 25 osoba ubijenih u zračnim napadima na prijestolnicu u četvrtak bilo šestero djece. Ranije su izvori iz redova Husija kazali da je najmanje 18 osoba ubijeno u bombardiranju.
Hiljade ljudi su se okupile u Sana'i kako bi protestirali protiv zračnih napada.
Podrška SAD-a
U saopćenju objavljenom nakon napada, Bijela kuća je navela da Sjedinjene Američke Države koordiniraju vojnu i obavještajnu podršku sa Saudijcima, ali da ne učestvuju direktno u udarima.
Jeff Rathke, glasnogovornik američkog State Departmenta, kazao je u četvrtak da Vlada SAD-a "razumije zabrinutost" Saudijaca i da "podržavaju njihove napore".
Lidera Husija Abdul-Malik al-Houthi u televizijskom obraćanju je za operaciju predvođenu Saudijcima kazao da je riječ o "prezira vrijednoj agresiji".
"Šta očekuju da uradimo, da se predamo, objavimo naš poraz i da se ponašamo kao kukavice? Apsolutno ne. To nije način na koji razmišlja časni narod Jemena. Mi ćemo uzvratiti. Svih 24 miliona Jemenaca će se ujediniti i suočiti s ovom prezira vrijednom agresijom", kazao je al-Houthi.
Svrgnuti predsjednik Saleh je također pozvao Husije da prestanu napadati Aden, čak i kada je osudio saudijske zračne napade u njegovoj zemlji.
Iran, koji je optužen da podržava Husije, što ta zemlja negira, osudio je intervenciju i kazao da je riječ o "opasnom koraku" koji krši "međunarodne odgovornosti i državni suverenitet".
'Vojna agresija'
Predsjednik Hassan Rouhani je rekao da je to "vojna agresija" te "osudio svaku vojnu intervenciju u internim pitanjima nezavisnih država".
Iranski ministar vanjskih poslova Mohammad Javad Zarif upozorio je iz Švicarske, gdje se nalazi na pregovorima o nuklearnom programu njegove zemlje, da će zračni napadi dovesti samo do još većeg broja žrtava.
Recep Tayyip Erdogan, predsjednik Turske, kazao je da Iran pokušava dominirati Bliskim Istokom.
"Uopće nije moguće da se ovo tolerira. Iran mora to da razumije", kazao je on, dodavši da bi Teheran trebao povući sve snage koje ima u Jemenu, kao i one iz Sirije i Iraka.
Saudijska televizija je saopćila da je kraljevina rasporedila 100 borbenih aviona za operacije, dok su Ujedinjenih Arapski Emirati dali 30 aviona, Kuvajt 15, Bahrein 12 te Katar 10.
Svih pet zemalja su članice GCC-a. Nema spomena o učešću Omana, šeste članice Vijeća za saradnju Zaljevskih zemalja.
Saudijska Arabija je također mobilizirala 150.000 vojnika u blizini granice.
Rijad je saopćio da pojačava sigurnost na granicama, kao i širom kraljevstva, uključujući ključna naftna postrojenja glavne zemlje OPEC-a.
Izvor: Al Jazeera i agencije

četvrtak, 26. ožujka 2015.

RAT U JEMENU Iran oštro osudio napad Saudijske Arabije i saveznika


Bijela kuće saopštila je kasno sinoć da SAD podržavaju operaciju !

13:40 EU smatra da bi sukobi u Jemenu mogli prerasti u ozbiljan problem sa velikim posljedicama za zemlje u regionu. 
11:15  Broj žrtava zračnih udara u stambenim četvrtima sjeverno od Sane i u Sadi je 65, uključujući žene i decu, navodi neimenovani zvaničnik, dodajući da spasioci izvlače ranjene ispod ruševina. 
10:20 Iranske vlasti osudile su danas vojnu intervenciju zaljevskih zemlja predvođene Saudijskom Arabijom protiv šiitskih pobunjenika Huti u Jemenu, ocijenivši da je to "opasan korak" koji ugrožava suverenitet zemlje i krši međunarodne obaveze. 
09:15 Snage odane jemenskom predsjedniku Abdu Rabbu Mansuru Hadiju su zauzele u četvrtak međunarodni aerodrom, odakle su se na brzinu povukle pristalice šiitskih pobunjenika, rekao je za novinsku agenciju AFP sigurnosni službenik.



09:02  Saudijska Arabija pokrenula je danas vazdušne napade u Jemenu u koaliciji sa regionalnim saveznicima u borbi protiv zajednice Huti, koje podržava Iran, čiji su pripadnici zauzeli južni grad Aden. Ubrzo nakon što je ambasador Saudijske Arabije u Washingtonu najavio vojnu akciju borbeni avionu pokrenuli su napad na aerodrom u jemenskoj prijestonici Sani i vojnu bazu Dulaimi, rekli su mještani i zvaničnici. 
 08:55 Bijela kuće saopštila je kasno sinoć da SAD podržavaju operaciju koju vodi Savjet za saradnju zalivskih zemalja, te da je američki predsjednik Barack Obama odobrio američku “logističku i obavještajnu podršku”. “Iako američke snage ne preuzimaju direktnu akciju u Jemenu uspostavili smo zajedničku ćeliju za planiranje sa Saudijskoj Arabijom kako bi koordinisali američku vojnu i obavještajnu podršku”, rekla je portparol Nacionalnog savjeta bezbjednosti Bernadette Meehan. 
08:31 Televizija “Al Arabia” javila je danas da je Saudijska Arabija uputila 100 borbenih aviona i 150.000 vojnika za vojnu operaciju u Jemenu. Avioni Egipta, Maroka, Jordana, Sudana, Kuvajta, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Katara i Bahreina učestvuju u ovoj operaciji. Egipat, Pakistan, Jordan i Sudan spremni su da učestvuju u kopnenoj ofanzivi. Bijela kuća potvrdila je sinoć da je predsjednik Jemena Abd-Rabu Mansur Hadi napustio svoju rezidenciju u Adenu, nakon što su se šiitski pobunjenici približili njegovom posljednjem uporištu, ali nije mogla da potvrdi njegovu lokaciju. “Mi smo danas ranije bili sa njim u kontaktu. On više nije u rezidenciji. Ne mogu da potvrdim detalje o njegovoj trenutnoj lokaciji”, rekla je sinoć portparolka State Departmenta Jen Psaki novinarima, dodajući da je on svojevoljno napustio rezidenciju. 












KAKO SE OPHODITI PREMA (komšiji) SIHRBAZU?

- Selam alejkum.
U komšiluku postoji osoba koja se bavi sihirom i svakodnevno dolazi na naša vrata donoseći neka jela (brašno sa jednim keksom i slično) i ko fol uči "dove"... Šta da radim, kako da se zaštitim i kako da postupim prema toj osobi?
ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Sihr (crna magija) sa svim njegovim vrstama je zabranjen u svakom šerijatu i svakoj nebeskoj vjeri. Sihr je oprečan onome sa čime su došli vjerovjesnici i što je objavljeno u knjigama.
Propis bavljenja sihrom
Bavljenje sihrom je zabranjeno po Kitabu, Sunnetu i idžamu učenjaka.
Takođe, po idžmau je sihr jedan od najvećih grijeha.
U hadisu mutefekun alejhi je došlo da je sihr jedan od najvećih upropaštujućih grijeha.
Kufr sahira
Učenjaci se razilaze oko kufra onoga ko se bavi sihrom: skupina učenjaka ga uopćeno tekfiri, druga skupina ga uopćeno ne tekfiri, a treća skupina u nekim stanjima tekfiri a u drugim ne.
Većina učenjaka ovog Ummeta, od kojih su učenjaci tri mezheba hanefijskog, malikijskog i hanbelijskog, je na stavu da je sihrbaz (tj. onaj koji pravi sihr) kjafir.
Dok je većina učenjaka unutar šafijskog mezheba na stavu da sihrbaz nije kjafir osim ako je ubjeđen da je sihr halal ili ako je na uvjerenju stanovnika Babila koji su činili ibadet sedam planeta.
Primanje tevbe sahira
Oko primanja tevbe sahira (na dunjaluku kada se privede kod kadije) učenjaci imaju podijeljeno mišljenje: imami Ebu Hanife, Malik i Ahmed su na stavu da mu se tevba ne prima, a Šafija i Ahmed u drugom rivajetu od njega su na stavu da se prima.
Ubijanje sahira
Većina učenjaka je na stavu da je vadžib muslimanskom vladaru da ubije sahira (naravno, kada se potvrdi njegovo bavljenje sihrom). Ovo je mezheb Ebu Hanife, Malika i Ahmeda, i ovo se prenosi od sljedećih ashaba: Omera,
Abdullah ibn Omera, Osmana i drugih, radijallahu anhum.
Učenjaci se razilaze oko razloga ubijanja sahira: po jednima on se ubija jer je učinio djelo kufra, po drugima jer je to šerijatska kazna za bavljenje sihrom, a po trećima zbog toga što sije nered na Zemlji.
Prenešeno je u vjerodostojnim predajama da je skupina ashaba naredila da se ubiju sihrbazi: ovo se prenosi od Omera, Džundub ibn Abdullaha, Osmana, Hafse i Abdullah ibn Omera, radijallahu anhum. S tim da treba znati da nije dozvoljeno muslimanima pojedincima primjenu tog propisa nego je to odgovornost muslimanskog vladara.
Ajet sa kojim se dokazuje kufr sahira:
Kaže Uzvišeni: "A Sulejman nije bio nevjernik, šejtani su nevjernici učeći ljude sihru i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik'..." (El-Bekare, 102).
Riječi Uzvišenog "i ti ne budi nevjernik", tj. praveći sihr, jasno ukazuju da je onaj ko se bavi sihrom kjafir.
Kako se ophoditi prema sihrbazu?
Osnova je da je musliman čist od grijeha i šerijatskih prekršaja sve dok se jasno ne pokaže suprotno tome. Zbog toga nije dozvoljeno optužiti nekoga za sihr, tj. da je sihrbaz oslanjajući se na glasine, pretpostavke, sumnje i slično.
Međutim, ako se potvrdi na osnovu jasnih znakova i dokaza da se neka osoba bavi sihrom, obaveza je da se ta osba posavjetujete i upozori na taj veliki upropaštujući grijeh, tj. da je bavljenje sihrom zabranjeno Kur'anom i Sunnetom, da se onaj koji se njime bavi ubija po većini učenjaka, i da time upropaštava svoj i dunjaluk i ahiret itd.
Pa ako se ne pokaje i ne prestane time baviti, pošto mi nemamo šerijatskih sudnica preko kojih bi pokrenuli krivični postupak protiv sihrbaza, takvu osobu treba izbjegavajteti i prekinuti sa njom svaki kontakt. Sa druge strane, istovremeno se treba štititi čvrstim praktikovanjem vjerskih propisa i šerijatskim zikrovima sa kojim se čovjek štiti od zla sihra i sihrbaza (a što može naći u knjizi "Zaštita i liječenje od sihra i džina" i drugim sličnim knjigama).
Takođe, ne treba uzimati od takve osobe hranu koju šalje ili daje. Nema smetnje i da se ta hrana baci, jer u njoj mpže biti sihr. S tim da je ne treba davati drugim ljudima ili životinjama, jer neke vrste sihra su spravljene da djeluju na onoga ko ga pojede bez obzira ko on bio. Treba upozoriti ostale komšije na zlo te osobe, osim ako postoji bojazan da će se time izazvati veća fitna i veći problem nego što jeste.
A nema jasnih i pouzdanih argumenata da se ta osoba bavi sihrom, nego su to mogućnosti i pretpostavke, ne treba razglašavati ovaj problem jer nije pouzdan. S tim da radi predostrožnosti nema smetnje da se ne jede hrana koju pošalje sumnjiva osoba.
Ve billahi tevfik.

srijeda, 25. ožujka 2015.

Kanada: Muslimanka koja je odbila da skine hidžab u sudnici, odbila donaciju od 50,000 dolara


Kanađanka koja je odbila zahtjev sudije da skine mahramu u sudnici, odbila je donaciju od 50 hiljada dolara.
Priča Ranije el-Elul je zadobila pažnju svjetske javnosti. Prošloga je mjeseca izašla pred sud u Kvebeku, kako bi uložila žalbu i vratila u posjed svoj automobil. Sudija Eliana Marengo joj je kazala da njen hidžab nije odjeća prikladna za sudnicu. Vozilo joj je oduzelo provincijalni odbor za osiguranje, jer je njen sin upravljao vozilom, iako mu je izrečena zabrana.
Kada je odbila da skine hidžab, sudija joj je kazala da će njen slučaj biti odgođen na neodređeno vrijeme. El-Elul je samohrana majka, sa socijalnim primanjima, koja sebi ne može priuštiti novi automobil.
Iako je zahvalna osobama koje su pokrenule kampanju kako bi joj skupili sredstva za kupovinu novog automobila, stanovnica Montreala, Rania el-Elul, kazala je kako se prikupljeni novac može iskoristiti za preču svrhu – kao pomoć onima čija su građanska prava ugrožena.
“Najprije bih htjela da izrazim najveću zahvalnost zbog finansijske i emocionalne pomoći koja je pružena mojoj porodici kroz ovu kampanju prikupljanja pomoći. Svijest koja je pobuđena kod javnosti kroz ovu kampanju okupila je ljude iz svih dijelova zemlje, koji su ponudili podršku da se ovo pitanje iznese na površinu. Rezultat je toga da vjerujem da se ova sredstva mogu usmjeriti na nešto korisnije, poput pomoći onima čija su prava uskraćena, čije su priče neispričane…”
U kampanji prikupljanja novca, koja je pokrenuta sasvim spontano, prikupljeno je 52 hiljade dolara. Novac će biti iskorišten za stipendiranje studenata, u ime Ranije el-Elul, a ostatak će biti proslijeđen kanadskim organizacijama civilnog društva.
“Prvi put kad sam sletjela u Kanadu, nosila sam hidžab,” kazala je Ranija u intervjuu za CBC, nakon odluke suda. “Kada sam se zaklela Bogu da ću biti dobar građanin Kanade, nosila sam hidžab. Međutim, ono što se desilo u sudu me je zaplašilo. Osjetila sam da više nisam Kanađanka.”
Ipak, el-Elul nije odustala od ovog pitanja. Kazala je kako će uložiti službenu žalbu protiv sudije Eliane Marengo, putem Nacionalnog vijeća kanadskim muslimana, čije sjedište je u Otavi.
(Agencija Anadolija)

Nur i Ars dova - neutemeljene dove


Pitanje:
Merhaba!
Imate li NUR DOVU i kako se moze doci do te dove.
Odgovor:
Selam alejkum sestro!
Čitajući NUR dovu primjecuje se:
1- da u ovoj dovi ima puno štamparskih grešaka koje ponekad suštinski mijenjaju značenje, npr. na jednom mjestu umjesto mesir (stjecište) piše makir (varalica);
2- da u njoj ima kur‘anskih dova i dova koje su prenesene od Poslanika, s.a.v.s;
3- da u njoj ima dova koje nisu prenesene od Poslanika, s.a.v.s, ali su dobrog i ispravnog značenja;
4- da u njoj ima dova koje nemaju utemeljenja u šerijatu, kao npr. da je Allahovo, dž.š, ime napisano na Džebrailovom krilu, na Mikailu, na čelu Israfilovom i na dlanu Azrailovom.
Ono što je u vezi s ovom dovom daleko problematičnije i opasnije su “dobrote Arš dove”.U njima se kaže, da se pripovijeda da je Melek Džebrail Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, rekao sljedeće:
1- da ko ovu dovu prouči jednom u životu ući će u Džennet a da neće polagati račun bez obzira koliki grješnik bio. To znači da čovjek može raditi šta hoće, griješiti koliko hoće, važno je da samo jedanput ovu dovu prouči i on je džennetlija, kao i šehid koji je poginuo na Allahovom putu boreći se da Allahova riječ bude gornja. Ko imalo poznaje islam, svjestan je da je takva tvrdnja u potpunoj suprotnosti sa njegovim temeljnim principima;
2- da će bolesniku koji prouči tu dovu Allah dati lijek. Takvu tvrdnju možemo provjeriti i praktično se uvjeriti u njenu ispravnost, jer Poslanik, s.a.v.s, nije to rekao;
3- da će svaka želja biti ispunjena, bilo da se ona odnosi na ovaj ili budući svijet i da će Allah spriječiti da mu neprijatelj ili bilo ko drugi načini neku štetu. Ni ta tvrdnja nije utemeljena.
Allah, dž.š, neće ostaviti prazne ruke onoga ko Ga moli, ali da bi dova bila primljena, treba ispunjavati određene uslove.
Nekada Allah, dž.š, ispuni nekome želju na dunjaluku, a nekada to ostavi za ahiret, iako je čovjek molio da mu se to da na dunjaluku. U “dobrotama Arš dove” se navode izreke četverice hulefai-rašidina u kojima oni govore kako su im se sve želje ispunjavale kada su učili tu dovu. To je neutemeljena tvrdnja, jer da bi bila utemeljena mora biti prenesena ispravnim senedom i ne smije u sebi imati neku tajnovitu mahanu.
U konkretnom slučaju sened se nigdje ne spominje, a i ono što im se pripisuje ima u sebi tajnovitu mahanu te se zbog nje to ne može prihvatiti. Ta tajnovita mahana ogleda se, između ostalog, u činjenici da se nisu sve njihove želje ispunile. Na kraju “dobrôta Arš dove” traži se da se dova nosi uza se ispisana arebicom, da se uči na nafila-namazima i da će sve što čovjek zaželi od Alllaha, dž.š, biti udovoljeno. To je vrlo opasna tvrdnja, jer može navesti čovjeka da se osloni na dovu i tako ode u zabludu.
Prevodilac još napominje da je to samo dio njenih dobrota, koje su spomenute u ćitabu “Dur-ranil - Durin-nazim”, na 155 str. Ja ne sumnjam u lijepu i iskrenu namjeru pisca i prevodioca ove dove. Molim Allaha, dž.š, da ih nagradi za njihovu lijepu namjeru, ali se muslimanima mora skrenuti pažnja na sve greške koje se u njoj nalaze i na veliku opasnost koju takve novotarije kriju u sebi.
Da su pisac i prevodilac dove bili svjesni njene opasnosti i opasnosti njenih “dobrota”, da su bili svjesni zabrane da se u usta Poslanikova, s.a.v.s, stavljaju riječi koje on nije rekao, da su bili svjesni njegova hadisa: “Ko na mene svjesno slaže, neka sebi traži mjesto u Vatri.” (Muslim, Sahih Muslim, “Kitabul-‘ilm”, hadis br. 107.), oni to nikada ne bi uradili.
Imajući u vidu da ne postoji hadis koji govori o Arš-dovi, te činjenicu da u njoj ima pogrešnih rečenica, sa sigurnošću mogu kazati da tu dovu nije dozvoljeno širiti, a posebno je haram u spomenute “dobrote” vjerovati, jer one mogu čovjeka odvesti na totalnu stranputicu.
Svakom muslimanu i muslimanki dužnost je da upozore svoju braću i sestre na veliku opasnost Nur-dove i njoj sličnih poziva kojima se pokušavaju izvesti muslimani iz vjere, a da oni to ni ne osjete. Molim Allaha, dž.š, da nam pomogne da povećamo naše znanje iz islama, kako bismo mogli razotkriti i izbjeći mnogobrojne zamke na koje nailaze sljedbenici Allahove, dž.š, vjere. Amin!
Nakon izlozenoga,smatram da ce razumnome biti dovoljno da uzme pouku i da ne traga za necim u cemo nema dobra za njega ni na dunjaluku ni na ahiretu. Musliman ima dove iz kur’ana I sunneta, koje su mu dovoljne ako ih bude ucio redovno I s razumijevanjem, da se zastiti od prokletoga sejtana. Na ovom sajtu u rubrici Dove ima jedan dio dovi koje je ispravno i korisno uciti.
*********************
Zelio bih ovdje skrenuti paznju da muslimanski pozdrav glasi: Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh, jer za rijec "merhaba" nemamo nikakvih sevapa, a za upucen selam imamo 30 sevapa i to je sunnet od naseg Poslanika saws.
Sevapi su dobra djela koja smo pocinili na dunjaluku I jedino sto nas moze spasiti patnje u Dzehennemu jeste da cinimo sto veci broj dobrih dijela, koja ce ponistiti nasa hrdjava djela. A Allah najbolje zna!
prof. Jasmin Djanan

Znamo li gdje je uzvišeni Allah

Ovo pitanje bi trebao da se zapita svaki pripadnik vjere islama. Kako Kur’an, tako i hadisi Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnavaju nam odgovor na ovakvo pitanje. Stoga ćemo iznijeti dokaze iz Kur’ana i sunneta o mjestu boravka našeg Gospodara, a to su dva najautentičnija izvora za sve što tražimo u našoj vjeri, dini Islamu. Prije toga da kažemo da je ashabima i generacijama koje su dolazile posle njih (sve dok se nisu pojavile džehmije i mu’atezile) bilo jasno mjesto bivstvovanja našeg Gospodara, Allaha, subhanehu ve te ‘ala, jer oni nisu mnogo oko toga polemizirali i bili su im jasni ajeti i hadisi koji ukazuju na to. Zato Ibnul-Kajjim, rahmetullahi te’ala alejhi, kaže: ”Ashabi se nisu sporili ni u jednom pitanju a koje se tiče Allahovih lijepih imena i njegovih svojstava” (Ea’lamul-Muweki’in 1/49.) Prvi koji je negirao bivstvovanje Allaha, džellešanuhu, iznad sedam nebesa, jeste Dža’d b. Dirhem, a istog njegovog mišljenja je bio i Džehm b. Safwan, za koje je ibnu-Tejmijje, rahmetullahi te’ala alejhi, u svojim fetvama rekao: ”Dž’ad je negirao Allahova svojstva i ustvrdio da se Allah, džellešanuhu, ne može naći iznad Arša. U tome ga je slijedio i Džehm b. Safwan” (Fetve od ibnu-Tejmijje: 5/20.) Zbog njihovog učenja i pogrešnog tumačenja Allahovih ajeta koji govore o Njegovom bivstvovanju, dosta ljudi je otišlo u zabludu i na krivi put. Kao posljedica ovog njihovog učenja i tumačenja ajeta koji govore o Allahovom bivstvovanju, nastala su dva zalutala pravca. - Prvi, kojem pripadaju džehmije i mua’tezile, a koji su riječ iz ajeta ”Isteva”, što znači uzvisiti se na neko mjesto, zamjenili sa riječi ”Istevla”, što znači zavladati ili zagospodariti nečim. - Drugi, ovom pravcu pripadaju; keramite i hašimije koji tvrde i zagovaraju da se Allah, džellešanuhu, prislonuo uz Arš, i da se nije uzvisio iznad Svog prijestolja, tj. Arša. Pripadnici i sljedbenici ehlis-sunneta smatraju da se Allah, džellešanuhu, uzdigao i uzvisio iznad Arša. U suri Ta-Ha, u prijevodu značenja petog ajeta stoji: “Er-Rahmanu ‘alel-arši isteva“ (Ta-Ha, 5), što u prijevodu značenja glasi: Milostivi se iznad Arša uzvisio. Svoje uzvišenje iznad Arša, Allah, džellešanuhu, spominje na još šest mjesta u Kur’anu, a to su ajeti iz sura; El-Ea’raf: 54 ajet, Junus: 3 ajet, Er-Ra’ad: 2 ajet, El-Furkan: 59 ajet, Es-Sedžda: 4 ajet, i u suri El-Hadid: 4 ajet. Skoro u svim ovim ajetima Allah, džellešanuhu, spominje da je On Gospodar Koji je nebesa i Zemlju u šest vremenskih razdoblja stvorio a nakon toga se iznad Arša-Prijestolja uzvisio. U najtiražnijem prijevodu Kur’ana na naš jezik, prijevod od rahmetli Besima Korkuta, svi ovi ajeti su prevedeni tako, da je Allah, dželleša’nuhu, nakon što je stvorio nebesa i Zemlju, na nekim mjestima spomenuto da je zavladao a na nekim mjestima da je zagospodario svemirom. Danas većina onih koji su studirali i proučavali arapski jezik, znaju da se riječ ”Isteva” ne može prevesti drugačije osim kao uzvisiti se na neko mjesto, dok riječ ”Istevla” znači zavladati ili zagospodariti nečim. Oni koji čitaju Kur’an, pa makar i ne poznavali značenje arapskog jezika, neće nikada ajete koji govore o Istiva’u – uzvišenosti, pročitati kao Istevla-zavladati, jer Kur’an nije dozvoljeno iskrivljavati i neispravno učiti. Oni koji su iskrivili ovo vjerovanje o Allahovom, dželleša’nuhu, uzvišenju iznad sedam nebesa, jesu prije svega sekte zvane džehmije i mu’atezile, kao i jedan dio eša’arija takođe. Spomenuli smo da oni tvrde da je Allah, dželleša’nuhu, zagospodario, umjesto što se uzvisio iznad Arša i prema njihovoj logici, Allah, dželleša’nuhu, nije ni vladao Aršom prije nego što je zagospodario tim Svojim prijestoljem. Ovdje se sada postavlja jedno veoma važno pitanje! Ko je onda gospodario Aršom prije nego što je Njime zavladao Allah, džellešanuhu??? Nakon ovog njihovog zabludjelog i potpuno neispravnog ubjeđenja, nastalo je i drugo još pogubnije ubjeđenje i teorija, koja zagovara da se Allah, dželleša’nuhu, nalazi na svakom mjestu, gdje god Ga spomeneš i da je sve što postoji oko nas Allah, dželleša’nuhu. Do ovakvog vjerovanja su došli zbog toga što su rekli da se Allahu, dželleša’nuhu, ne može pripisati niti mjesto niti prostor, te su zbog toga ustvrdili da je Allah, dželleša’nuhu, svugdje oko nas. Ovom njihovom zabludjelom teorijom, sekte džehmija i mua’tezila su ušle u teoriju starih grčkih filozofa poznatu kao ”panteizam”, koja tvrdi da je priroda i sve što se u njoj nalazi dio Boga. Ove sekte i njihove pristalice, takođe, tvrde i zagovaraju, da se Bog utjelovio u čovjeku, tako kada se obratite čovjeku, vi se ujedno obraćate i Bogu. Pa je po njima, čovjek dio Boga, a Bog je u njemu. Nema sumnje da ova teza nema nikakve veze sa našom časnom vjerom islamom, mada su je neki sljedbenici sufizma nažalost prihvatili kao svoju originalnu vjersku verziju, izražavajući na taj način Božije jedinstvo. Oni tvrde, da sve što postoji je Bog. Tako, (po njima) Bog je Svojim bićem svuda oko nas pa čak i u nama samima. Dokaz za ovu tvrdnju imamo u poznatoj izreci Halladža, koji je rekao: ”Lejse fi džubbeti illellahu” - ”U mom džubetu nije niko drugi do sami Allah” Zbog ovakve njegove zabludjele teorije je kasnije bio pogubljen. Dok je jedan drugi rekao: ”Subhani, subhani, ma e’azeme še’ni” – Slavljen li sam, slavljen li sam, kako je velika moja moć, misleći time na ugledni položaj koji je imao kod svojih pristalica i zabludjelih obožavaoca. Ovu svoju zabludjelu tezu oni, kao i njihove pristalice, temelje na kura’nskom ajetu “We huve me’akum ejnema kuntum “ (El-Hadid, 4), što u prijevodu značenja glasi ”… i On je sa vama, ma gdje god vi bili …” Po njihovom ubjeđenju, oni smatraju da riječ ”me’akum” – “sa vama” znači, da je Allah i Svojim Bićem i Svojim svojstvima, prisutan zajedno sa čovjekom, ma gdje god da on bio. Ovakvo shvaćanje i tumačenje ovog ajeta ne može nikako biti ispravno, niti prihvatljivo iz jednog prostog razloga. Ako uzmemo teoriju, a nju prihvataju i oni koji imaju ovakvo mišljenje, da je Allah, dželleša’nuhu, Najveći, Veći je i od same Zemlje i čitavog kosmosa Kojeg je lično Sam stvorio, kako onda On, dželleša’nuhu, sa tolikom neopisivom i nama nezamislivom veličinom, može biti sa malim i sićušnim čovjekom ma gdje god on bio, na ovom ograničenom zemaljskom prostoru?!? Nema sumnje da je ova njihova teorija o prisutnosti Allahovog, dželleša’nuhu, bića sa čovjekom, po svuda, ma gdje god da on bio, neosnovana i zdravom razumu neprihvatljiva. Ispravno i za svačiji razum prihvatljivo mišljenje ovakvog i njemu sličnih ajeta, jeste da je Allah, dželleša’nuhu, sa nama, Svojim znanjem, vidom, sluhom i svim ostalim lijepim karakteristikama i osobinama, koje posjeduje naš Svevišnji Gospodar – Allah. Kada je poznati islamski učenjak, Sufjan es-Sevri, rahmetullahi te’ala alejhi, upitan o značenju ajeta, “We huve me’akum ejnema kuntum “ što u prijevodu značenja glasi ”… i On je sa vama, ma gdje god vi bili ”, odgovorio je sljedeće: ” On je sa vama, Svojim znanjem - ma gdje god bili” (”Es-Sunneh” str.72, od Abdullaha b. Ahmeda) A Abdullah b. Nafi’a je rekao: ”Allah je na nebu, a Njegovo znanje je na svakom mjestu” (”Es-Sunneh” str.34, od Abdullaha b. Ahmeda) Dakle, Allah, dželleša’nuhu, je Svojim znanjem, vidom i sluhom prisutan na svakom mjestu i ništa Mu ne može biti skriveno. U Kur’anu nećemo naći niti jedan ajet koji govori o tome da je Allah, dželleša’nuhu, Svojim bićem prisutan sa nama na svakom mjestu, ma gdje mi bili, bilo to mjesto čisto ili nečisto. Zbog toga je na vjernicima da poštuju ajete koji govore o Allahovim, dželleša’nuhu, svojstvima i da ih ne smiju prilagođavati svom, ionako ograničenom ljudskom shvatanju. Uzvišeni Allah je Savršen i nema ograničenja, a ograničeni nikad ne može shvatiti neograničenog. Zbog toga se ajeti koji govore o Njegovoj Uzvišenosti, svojstvima i Biću trebaju shvatiti i prihvatiti, onako kako su navedeni, bez dodatnog tumačenja i zalaženja u kvalifikacione konstrukcije, pri čemu čovjek može itekako potonuti, kao i u bilo kojoj drugoj dubini koja je njemu nepoznata . Pripadnici ehlis-sunneta ne zalaze u nikakvu suštinu, kakvoću, niti kvalifikaciju Allahovog ”uzvisivanja” ili ”uzdizanja”. Allah, dželleša’nuhu, nije ničemu sličan, niti Mu je išta slično. Nama ostaje da vjerujemo da su Njegova svojstva onakva kakvim ih je On sam opisao i Njegov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Dakle, Allaha, dželleša’nuhu, ne možemo ni sa čim poistovjetiti, jer Mu ništa od ovoga što je dostupno i razumljivo našim umovima na dunjaluku, nije ravno niti slično. Sve što je stvoreno u prirodi upućuje na to da je Allah Uzvišen i da je On iznad svega što postoji. Mi muslimani to također svakodnevno potvrđujemo u našim namazima i dovama. Zar ne kažemo u namazu na sedždi svaki put kada ničice padnemo, Subhane Rabbijel-E’ala, - Slavljen neka je Allah koji je visoko. Ovo kažemo kada svoje lice spustimo na najniže mjesto, da je Onaj kome ničice padamo, slavljen u visinama. A što se tiče dove, teško je ne predpostaviti da svaki musliman koji moli Allaha, dželleša’nuhu, da za vrijeme svoje dove u srcu ne osjeća da je Allah, dželleša’nuhu, visoko iznad svih nebesa. Allah, dželleša’nuhu, je sa Svojim uzvišenim atributima, ujedno uz sva Svoja stvorenja, ma gdje god da oni bili. Allahu, dželleša’nuhu, nije ništa slično i On je Taj, Koji sve čuje, vidi i zna sve šta i gdje se to dešava, jer Mu ni najmanja stvar na ovome svijetu nije skrivena. Dokaz o uzvišenosti Allaha, dželleša’nuhu, nalazimo i u jednom od mnogobrojnih hadisa od Muavije ibnul-Hakema es-Sulemija, radijallahu anhum, koji je zabilježen u Muslimovoj zbirci vjerodostojnih hadisa, u kojem se bilježi da je ovaj ashab jedne prilike došao sa crnom robinjom kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, htjevši da je oslobodi rekavši: ”O Allahov poslaniče, dužan sam da oslobodim roba vjernika.” Pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, htjevši da provjeri njen iman upitao ovu robinju; ”Gdje je Allah?” Ona je odgovorila: ”Na nebu” Zatim je opet upitao: ”Ko sam ja?”, ona je odgovorila: ”Ti si Allahov poslanik”. Tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Oslobodi je, ona je vjernica”. Dakle vidimo i iz ovog hadisa suštu istinu da je Allah, dželleša’nuhu, na nebu, a ujedno možemo izvući i pouku da je dozvoljeno postaviti pitanje na ovu temu jer nas je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tome podučio, kako to jasno stoji u ovome hadisu.
 Piše: Ishak Ahmetović, prof.