MJESEC DANA JEDITE PO DVIJE BANANE DNEVNO: EFEKT ĆE VAS OSTAVITI BEZ DAHA!

Većina ljudi danas “nema vremena” za zdravu prehranu i radije posežu za brzom hranom nego za zdravim namirnicama, dok su po anketama voće i povrće vrlo nisko pozicionirani na skali odabira hrane!

Znanstvenicima i nutricionistima nije jasno zbog čega se većina ljudi na zapadu radije tako hrani, kad već postoji toliko odličnih, a prije svega prirodnih namirnica, koje nam mogu pružiti sve potrebne tvari.

Uzmimo za primjer banane. One su omiljena hrana majmuna, što i nije tako čudno, budući da su vrlo ukusne i hranjive, a osim toga, prava su riznica odličnih tvari!

Nutricionisti tvrde da za samo mjesec dana od kada počnete jesti dvije banane dnevno, zdravstveno stanje bi vam se trebalo značajno poboljšati!

Evo kako i zašto:

– Banane sadrže vrlo malo natrija, ali dosta kalija, što je odlično za regulaciju krvnog tlaka i zdravlje srca. Znanstvenici su ustanovili da svakodnevno konzumiranje banana može smanjiti rizik od nastanka srčanog udara za čak 40%.

– Ukoliko imate problema probavnim sustavom, poput zatvora, pojedite nekoliko banana. One su odličan izvor vlakana pa će brzo riješiti vaše probleme sa crijevima.

– Osjećate se malaksalo i bez snage? Banane će vam pružiti prijeko potrebnu energiju, a odličan su izbor i za užinu prije vježbanja! Sportaši je imaju redovno u svojoj torbi!

– Banane su odličan lijek i za žgaravicu, jer su dobar izvor antacida, koji reguliraju ovo neugodno stanje.

– Ukoliko je vašem organizmu potrebno željezo, banane vam mogu pomoći. Tvari iz banane stimuliraju crvena krvna zrnca i proizvodnju hemoglobina, pa značajno pomažu malokrvnim osobama.

– Odlična je protiv grlobolje i kašlja!


– Triptofan je vrlo važan za tijelo, jer ga organizam koristi da bi ga pretvorio u serotonin, hormon sreće. U bananama ga ima dosta pa zato kada se osjetite loše ili vam se čini da je na pomolu depresija, navalite na banane!

– Znanstvenici su ustanovili da studenti koji jedu bananu za doručak, međuobrok i nakon ručka imaju znatno veću razinu koncentracije. Kalij iz banane potiče rad mozga i olakšava učenje i pamćenje.

-Trudnice pojačano trebaju paziti na prehranu, a banana je zdrava, ukusna i olakšat će tegobu koja pogađa većinu trudnica. Banana će podignuti razinu šećera u krvi, što vam treba kada osjećate jutarnje mučnine.

Birajte uvijek zrelije banane

Potpuno zrela banana proizvodi supstancu TNF (Tumor Necrosis Factor) ili Faktor Nekroze Tumora, koja ima sposobnost da se bori protiv stanica koje se ponašaju neuobičajeno.

Kako banana zrije, razvija tamne točkice po sebi. Što više točkica ima, više je obogaćenih stanica koje razvijaju imunitet.

U tom stupnju sazrijevanja, banana je i najbolja za probavu jer se šećer iz banane tada najlakše apsorbira, za razliku od manje zrelih stadija banane kada je teža za probaviti jer se škrob još nije pretvorio u šećer.

Razina stanica sa antikanceroznim efektom odgovara razini zrelosti voća. Što je banana zrelija, više ima antikanceroznih kvaliteta.

Kod istraživanja, u usporedbi sa grožđem, jabukama, lubenicama, ananasom i kruškama, banane su sadržavale najviše antikanceroznih tvari.

(stil.kurir)

Zauzimanje za roditelje na Sudnjem danu

Pitanje: Hoće li biti dopušteno muslimanima da se na Sudnjem danu zauzimaju za svoje roditelje koji nisu prakticirali islam? I šta još, osim dove i upućivanja na istinu, možemo uraditi za svoje roditelje?

Odgovor: Kako će Sudnji dan biti nesnosan i težak, Allah, džellešanuhu, dozvolit će poslanicima, vjerovjesnicima, šehidima i dobrim ljudima da se zauzimaju za druge ljude. Najveće pravo na zauzimanje na Kijametskom danu imat će naš dragi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Šehid će se – molimo Plemenitog Allaha da nas počasti šehadetom – zauzimati za sedamdeset svojih rođaka. Međutim, Allah, džellešanuhu, neće dozvoliti da se neko zauzima za onoga ko je na dunjaluku činio ogavna djela, pa nije zaslužio Allahovu naklonost, na osnovu ajeta: “...i oni će se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati...” (El-Enbija, 28). Osim učenja dove i pozivanja u islam, svojim roditeljima možemo činiti dobročinstvo, biti pažljivi spram njih, davati njima prednost nad drugim ljudima, redovno ih pozivati telefonom – ako žive daleko od nas, često ih posjećivati – ako su u našoj blizini, i tako dalje. Mrtvim roditeljima možemo učiniti dobro tako što ćemo za njih udijeliti trajnu milostinju, moliti Allaha da im oprosti i bude njima zadovoljan, održavati prijateljske veze s ljudima s kojima su se oni družili za života... Allah je Onaj Koji upućuje na Pravu stazu, On je Plemeniti i samo On zna tajne nebesa i Zemlje.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Podijelite ovaj sadržaj...

IZVOR:Minber.ba

Da li i bosanske šije ovako pate svoju djecu?

BiH

0

Bosanske šije prakticiraju sve što rade ostale šije u svijetu. Neke prakse kriju od javnosti, smatraju da nije došlo vrijeme da ih javno ispoljavaju. Vjerujemo da se bosanske šije sjeku noževima za dane Ašure, vjerovatno ovako, kao na priloženim fotografijama, sjeku i svoju djecu, samo što to kriju u strogoj tajnosti.

SAD prodaje Saudijskoj Arabiji brodove vrijedne 11,25 milijardi dolara

Američka vlada je odobrila prodaju četiri ratna broda Saudijskoj Arabiji, a vrijednost ugovora je 11,25 milijardi dolara.

Agencija za odbrambenu i sigurnosnu saradnju, zadužena za nadgledanje trgovine vojnom opremom, svoje mišljenje je kongresmenima predala u ponedjeljak.

Kako navode američki mediji, kongresmeni imaju 30 dana za eventualnu blokadu prodaje, ali su takvi slučajevi skoro nezabilježeni do sada.

Američki mediji su i ranije pisali kako Saudijska Arabija pokazuje interes za kupovinu višenamjenskih borbenih brodova (LCS) korporacije “Lockheed Martin” koji operacije mogu provoditi u blizini obale ili unutar korita rijeka.

Pojedine organizacije za zaštitu ljudskih prava tražili su obustavu dogovora o prodaji oružja tvrdeći da Saudijska Arabija ubija civile u Jemenu.

Saudijska Arabija je ranije saopćila kako planira da modernizira strukture svojih oružanih snaga.

(Anadolu Agency)

NEDOSTAJE LI VAM MAGNEZIJA? PROVJERITE!

Mnogi, na žalost, ne razumiju važnost magnezija kao što ni ne razumiju važnost kalcija i željeza za naše zdravlje.

Odgovarajuća razina magnezija je ključna za mozak, srce i mišiće, a zajedno s vitaminima D i K važna je za zdravlje kostiju. 

Nedostatak tog minerala može prouzročiti negativne posljedice na zdravlje, a ovo je pet znakova koji sugeriraju da je razina magnezija daleko ispod one kakve bi trebala biti.

Zujanje u ušima ili nagluhost – čest simptom gubitka sluha, uzrokovan niskom razinom magnezija. Znanstvenici su utvrdili da dovoljno količina magnezija može spriječiti nastajanje slobodnih radikala koji dovode do gubitka sluha.

Grčevi u mišićima i podrhtavanje – magnezij je iznimno važan za mišiće, bez njega oni ne bi mogli biti u opuštenom stanju. Nedostatak navedenog minerala dovodi do grčeva u mišićima, primjerice mišićima lica, te do naglog trzanja mišića i grčeva u nogama.

Tjeskoba – veza između tjeskobe, depresije i niske razine magnezija poznata je već više od stoljeća. Hrvatski znanstvenici utvrdili su da mnogi ljudi koji su pokušali počiniti samoubojstvo su imali jako nisku razinu magnezija.

Poremećaj u radu srca – niska razina magnezija utječe na sve mišiće u tijelu, pa tako i na srčani. Srčana aritmija javlja se uslijed nedostatka tog minerala, a očituje se u neritmičnom radu srca, što pak može dovesti do ozbiljnijih komplikacija poput srčanog i moždanog udara. Zato liječnici daju lijekove s magnezijem bolesnicima koji imaju aritmiju.

Pojava bubrežnih kamenaca – neki vjeruju da su bubrežni kamenci uzrokovani viškom kalcija, no pravi krivac je magnezij, točnije njegov nedostatak. Magnezij sprečava nastanak kamenaca, a taj problem može biti vrlo bolan pa je puno bolje spriječiti nego liječiti.

Ako imate neki od ovih simptoma obavezno se posavjetujte s liječnikom. On će vjerojatno dati terapiju i savjete u vezi prehrane, a namirnice bogate magnezijem su: bademi, indijski oraščići, špinat, soja, razne sjemenke.

(kakolijeciti)

Najuzvišenije Allahovo ime

Pitanje:  Jedan mi je prijatelj rekao da je najuzvišenije Allahovo ime – lična zamjenica On (huve, hu). Rekao mi je da su to naveli Ibn Hadžer u djelu “Fethul-Bari”, Dželaluddin es-Sujuti, pa čak i šejh el-Albani. Je li tačna tvrdnja ovog mog prijatelja?

Odgovor: Lična zamjenica On (huve) nije Allahovo ime. Nijedan islamski učenjak, kako to kaže šejhu-islam Ibn Tejmijja, nije ovu zamjenicu uvrstio u Allahova imena.

Imam es-Sujuti je u djelu “el-Džamius-sagir” (1031) naveo hadis u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najuzvišenije Allahovo ime, na koje se odaziva ako se njime zamoli, nalazi se u trima surama, a to su: el-Bekara, Alu Imran i Ta Ha” (Ibn Madža i et-Tahavi. Es-Sujuti i el-Albani ocijenili su ovaj hadis ispravnim.) Koliko mi je poznato, el-Albani ličnu zamjenicu “huve” nije smatrao Allahovim imenom, kamoli da je smatrao da je “huve” najuzvišenije Allahovo ime. Ovaj je hadiski stručnjak o najuzvišenijem Allahovu imenu govorio u djelu "Silsiletul-ehadisis-sahiha", 2/372. Što se tiče Ibn Hadžera, on je u djelu “Fetul-Bari” naveo od er-Razija da neke sufije smatraju da je “huve” najuzvišenije Allahovo ime. Er-Razi je prihvatio njihovo mišljenje, ali Ibn Hadžer nije i, otuda, nepravdu čini (i potvara) Ibn Hadžera onaj ko tvrdi da je on smatrao da je “huve” najuzvišenije Allahovo ime.

Kao u većini slučajeva, sufije se pozivaju na paučinaste dokaze, na tome i počiva njihovo vjerovanje; tako su i ovdje postupili. Ni u jednom jedinom pouzdanom predanju, ni od Poslanika islama ni od ashaba, uopće se ne spominje lična zamjenica “huve” kao Allahovo ime, niti je iko od njih ovoj zamjenici pridavao važnost u tom smislu. Pored devedeset i devet Allahovih imena, spomenutih u hadisu, sufije se vežu za ličnu zamjenicu, a, k tome, nemaju nikakvog dokaza za to. Zar nam nisu dovoljne Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi da se najuzvišenije Allahovo ime nalazi u spomenutim trima surama, pa da izmišljamo i uvodimo u vjeru ono za šta ne postoji dokaz? Molim Allaha da nas uputi na Pravu stazu i omili nam slijeđenje ispravnih generacija, a da nas sačuva novotarija! A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović
Podijelite ovaj sadržaj...

Kozje mlijeko – za šta je dobro?

Kada je riječ o mliječnim proizvodima, kozje mlijeko spada u najzdravije namirnice. Njegov sastav ima najveću sličnost s majčinim mlijekom. Očigledno da su to znali i stari narodi, s obzirom na to da su ga preporučivali za jačanje imuniteta, liječenje i jačanje pluća, kao i protiv tuberkuloze.

Kozje mlijeko je savršeni saveznik u borbi protiv stresa, bronhitisa, alergija.

Također, smanjuje rizik za nastanak karcinoma pluća, a mogu ga piti i dijabetičari.

Sadrži vitamine B1, B2, B6, B12, važne za jačanje živčanog sustava, ai 47 posto više vitamina A u odnosu na kravlje mlijeko. Kalija ima 134 posto više, dok je bakar u četverostrukom većim koncentracijama. Obiluje i mineralima kalcijem i fosforom koji su važni za čvrstoću kostiju, kao i cinkom i selenom, snažnim antioksidansima bitnim za održavanje imuniteta. Na temelju rezultata istraživanja do kojih su došli, španjolski znanstvenici ovo mlijeko preporučuju i osobama koje pate od anemije uzrokovane nedostatkom željeza u krvi. Oni tvrde da upravo kozje mlijeko potiče bolje iskorištavanje željeza u organizmu i obnovu hemoglobina, sastojka željeza koji i sadrži ovaj mineral. S druge strane, u mliječnim mastima nalazi se i specifična linolna kiselina, koje u kravljem mlijeku uopće nema. Istraživanja potvrđuju da ta linolna kiselina posjeduje antikancerogeno djelovanje, zbog čega bi kozje mlijeko trebalo preventivno da se konzumira u obrani od kancerogenih oboljenja.

A s obzirom na to da koze jedu koru biljaka, njihovo mlijeko je bogato i silicujumom, mineralom koji povoljno utječe na kvalitetu kože, kose, noktiju i živčanog sustava. Kozje mlijeko treba piti i zbog obilja oligosaharida koji djeluju protuupalno, a istovremeno reguliraju poremećenu funkciju crijeva, također zbog manjka laktoze, odnosno mliječnog šećera, koje kravlje mlijeko sadrži u daleko većim količinama.

Kod odraslih osoba kozje mlijeko može pomoći u sprečavanju pojave visokog krvnog tlaka i ateroskleroze. Zapravo, kalij predstavlja esencijalni mineral za održavanje normalnog krvnog tlaka i funkcije srca.

Jedini problem vezan za kozje mlijeko je u tome što , zapravo , ima karakterističan miris i okus zahvaljujući slobodnim masnim kiselinama koje posjeduje . Međutim , pravilnom preradom karakteristične masne kiseline ostaju vezane u gliceridi , što u značajnoj mjeri smanjuje njegov neobičan okus . U svakom slučaju , kozje mlijeko ima nutritivne i zdravstvene prednosti u odnosu na kravlje mlijeko , posjeduje antialergijska svojstva i bolje se probavlja , oko 40 minuta , a kravlje čak čitavih dva i po sata . Upravo zbog lakše probavljivosti osobito se preporučuje starijim osobama i rekonvalescentima . Inače , kod djece koja su hranjena kozjim mlijekom , uočen je brži rast , veća tjelesna masa i bolja mineralizacija kostiju u usporedbi s mališanima hranjenim kravljim mlijekom . Da bi se zadovoljile dnevne potrebe organizma dovoljno je popiti čašu kozjeg mlijeka od 200 mililitara . Ta jedna šalica osigurava mališanima čak 18 posto dnevnih potreba u proteinima koji su bogati esencijalnim aminokiselinama , za razliku od kravljeg mlijeka koje osigurava 13 posto . Kozje mlijeko je naročito pogodno za prehranu beba neposredno nakon prestanka dojenja , jer ne sadrži određenu protein kazein koji često izaziva alergijsku reakcijukod djece .

Da bi duže trajalo, kozje mlijeko može i da se zamrzava, ali zbog okusa ne duže od pola godine. Jednom odmrznuto treba iskoristiti u roku od najmanje sedam dana.

SURUTKA, KOZJI SIR I JOGURT
Surutka, kozji sir i jogurt također predstavljaju moćna prirodna ljekovita sredstva. Pospješuju rast i razvoj probavnog trakta, a preporučuju se iu prevenciji i terapiji oboljenja jetre, kao što je masna jetra, ciroza, mononukleoza. Djelotvorno je i kod osteoporoze, povišenog kolesterola i krvnog tlaka, upalnih procesa, poboljšanje rada bubrega.

Proteini iz kozje sirutke poznati su kao brzi proteini jer se brzo apsorbiraju i izravno opskrbljuju mišićne stanice energijom i neophodnim aminokiselinama. Zbog efekta koji postiže, sirutka se preporučuje atletičarima i rekreativcima jer osigurava brz oporavak mišića poslije treninga. Ona je i izvanredan izvor proteina i za trudnice, jer je kod njih za trećinu povećana potreba za bjelančevinama. Sadrži kompletne proteine ​​i osigurava sve aminokiseline neophodne za dobro zdravlje.

Kozja surutka je prirodno bogata esencijalnom aminokiselinom triptofan, koja predstavlja prirodni sedativ. Kao takav stimulira lučenje serotonina, najpoznatijeg neurotransmitera za stvaranje osjećaja relaksiranosti i pospanosti. Također, smanjuje apetit, snižava kolesterol, čisti zubne naslage sprječavajući karijes. Potpomaže i regeneraciju jetre.

Propisi vezani za menstruaciju?

Pitanje: Šta je žena dužna učiniti ako, vjerujući da je menstruacija prestala, počne obavljati namaz te zatim otkrije ponovnu pojavu krvi ili druge tekućine? Po čemu se razlikuje istihaza od hajza i kako je prepoznati?

Odgovor: Poremećaj u menstrualnom ciklusu otvara mnoge dileme oko čistoće, namaza i drugih vjerskih propisa koji se za to vežu. S obzirom da se mjesečni ciklus (hajz) mijenja shodno životnoj dobi i tjelesnom stanju žene, potrebno je ukazati na pravila koja regulišu ovaj propis na osnovu kojih žena može znati propise čistoće ma kakve promjene se desile.

Prvo: Kod većine žena mjesečnica traje 6 ili 7 dana, a period čistoće 23 ili 24 dana, ali dešava se i da traje više ili manje od toga. Mnogi islamski pravnici mišljenja su da mjesečni ciklus žene traje najkraće noć i dan, a najduže 15 dana. Ibn Tejmijje smatra da ne postoji najkraća i najduža granica, nego kad god se pojavi krv hajza sa svojim poznatim osobinama, to se smatra menstruacijom, bez obzira trajala ona dugo ili kratko. Rekao je: “Hajz je naziv za koji je Uzvišeni Allah vezao mnoge propise u Kur’anu i sunnetu, ne odredivši njegov najkraći i najduži period, niti dužinu perioda čistoće između dva hajza, iako je to pitanje učestalo i ummet je u potrebi za poznavanjem njegovih propisa. Lingvistički, hajzom se naziva, bez razlike, duži ili kraći period, a ko u tome odredi neku granicu, nije postupio u skladu sa Kur’anom i sunnetom.” (Medžmu‘ul-fetava, 19/237)

Drugo: Završetak ciklusa prepoznaje se po jednom od dva znaka:
●  pojavom bijele tekućine koju maternica ispušta na kraju ciklusa,
●  potpuni prestanak curenja.  

Žene, ashabijke, pitale su Aišu, radijalahu anhuma, o znakovima po kojima se zna prestanak hajza, te kada bi se na pamuku nakon što ga stave na mjesto hajza vidjeli tragovi žute tekućine, govorila bi: “Ne požurujte (ne mislite da je hajz završio) sve dok ne vidite bijelu tekućinu.” (imam Malik, Muvetta, br. 128, Bejheki fil-kubra, br. 1486, hadis je sahih po ocjeni Albanija, Irvaul-galil, br. 198)

Ako se nakon završetka uobičajenog ciklusa ponovo pojavi žuta ili smeđa tekućina, pojava te tekućine ne tretira se hajzom. Na to ukazuje predaja Ummu Atijje, radijallahu anha: “Žutu i smeđu tekućinu, nakon čistoće, nismo smatrali ničim.” (Ebu Davud, br. 307, hadis je sahih po ocjeni Albanija, a Buharija ga bilježi bez riječi “nakon čistoće”, br. 326) “Nismo smatrali ničim”, tj. nismo smatrali hajzom, međutim pojava te tekućine kvari abdest. Ako se ova žuta ili smeđa tekućina pojavljuje u uobičajenom periodu ciklusa, ili prije pojave znakova završetka hajza, tretira se hajzom.

Treće: Po pitanju prestanka istjecanja krvi u periodu mjesečnog ciklusa, kao naprimjer da jedan dan postoji curenje, a drugi ne i sl., učenjaci imaju dva različita mišljenja:
Hanefijski i šafijski mezheb stanovišta je da se čistoća koja se pojavi u periodu hajza također tretira hajzom. Ovo mišljenje izabrao je Ibn Tejmijje, jer se u tom slučaju bijela tekućina, koja je znak čistoće, nije pojavila, te kada bi se tretiralo čistoćom to bi bila teškoća, jer žena bi bila obavezna kupati se svaki ili svaki drugi dan.
Malikijski i hanbelijski mezheb stanovišta je da se vrijeme u kojem se pojavljuje krv tretira hajzom, a da se vrijeme u kojem nema krvi tretira čistoćom, osim ako to stanje potraje više od 15 dana, onda je to istihaza o kojoj će slijediti detaljniji govor. Po ovom mišljenju, kada curenje prestane, žena je dužna okupati se i tretira se čistom, te kada se ponovo vrati krv, ponovo je u hajzu. Ovo mišljenje je preferirajuće, jer krvarenje je znak hajza, a prestanak curenja je znak čistoće, osim ako prestanak krvarenja traje kraće od jednog dana, u tom slučaju neće se tretirati čistoćom, kao što to ističe hanbelijski učenjak Ibn Kudame, jer obaveznost kupanja u kraćem periodu od toga predstavlja teškoću. Prema tome, prekid kraći od jednog dana ne smatra se čistoćom osim ako na to ukazuju posebne okolnosti, kao naprimjer da se prekid pojavi na kraju uobičajenog perioda mjesečnice ili da se pojavi bijela tekućina koja je znak završetka ciklusa. (El-Mugni, 1/399, Mevsuatul-fikhijetul-kuvejtije, 18/304, Ibn Usejmin, Ahkamud-dimait-tabiijje, 11)

Četvrto: Menstrualni ciklus može postati duži u odnosu na uobičajeno trajanje, kao što može postati kraći. Sve dok traje curenje krvi tipičnih osobina, koje će kasnije biti pojašnjene, žena je u hajzu. Ako žena vidi znakove čistoće i vjeruje da je ciklus prestao te se okupa i tretira se čistom, zatim ponovo uoči krv hajza, to se tretira nastavkom prethodnog menstrualnog ciklusa i ponovo će ostaviti namaz i sve što je hajzom zabranjeno. Međutim, ako se krvarenje nakon čistoće pojavljuje tokom većine vremena ili na način da žena zna da to nije hajz, onda se ta krv tretira istihazom. Stalnoj komisiji za fetve u Saudijskoj Arabiji postavljeno je sljedeće pitanje: “Mjesečni ciklus kod mene nekad traje devet, a nekad deset dana. Nakon što postanem čista i radim kućne poslove, ponovo mi se pojavi krvi u isprekidanim intervalima. Kada mi se ponovo vrati krv nakon uobičajenog ciklusa, da li mi je dozvoljen post, namaz i ‘umra?

Odgovor: Mjesečni ciklus kod tebe je u onom periodu u kojem ti obično dolazi hajz, a to je deset ili devet dana. Kad krv prestane curiti nakon devet ili deset dana, okupaj se te klanjaj, posti i obavljaj tavaf, a tvom mužu je dozvoljen odnos s tobom. Krv koja se pojavi nakon uobičajenog ciklusa zbog kretanja pri poslu ili nečeg drugog neočekivanog, nije krv hajza, nego je to krv koja se pojavljuje zbog određene bolesti i poremećaja. Ta krv te ne sprečava da klanjaš, postiš, tavafiš i tome slično, nego je očisti poput ostalih nečistoća, zatim uzmi abdest za svaki namaz te klanjaj, tavafi, uči Kur’an i sl.” (Fetaval-ledžne, 5/388)
Peto: Stalno curenje krvi ili sa kraćim prekidima, kao što je dan ili dva u mjesecu, naziva se istihaza. U pravilu, krv koja se pojavljuje kod žene tretira se hajzom osim ako je curenje kontinuirano i traje većinu mjeseca, po mišljenju Ibn Tejmijje ili traje više od 15 dana po mišljenju većine učenjaka, u tom slučaju se tretira istihazom. Krv istihaze razlikuje se od krvi hajza u sljedećem: 
●  Krv hajza je crne boje, dok je krv istihaze prirodna boja krvi.
●  Krv hajza je gusta, dok je krv istihaze rijetka.
●  Krv hajza je neugodnog mirisa za razliku od krvi istihaze.
●  Krv hajza izlazi iz maternice, a krv istihaze iz vene.
●  Krv hajza se ne gruša kada se pojavi, za razliku od krv istihaze.

Propisi istihaze razlikuju se od propisa hajza u tome da se za vrijeme hajza žena tretira nečistom i u tom periodu ostavlja namaz, dok se u istihazi tretira čistom i ne ostavlja namaz. Međutim, u istihazi žena će, ako je curenje konstantno ili se pojavi prije nastupanja sljedećeg namaza, pred svaki namaz očistiti se i spriječiti izlazak krvi uloškom i sl., zatim će se abdestiti i klanjati. Ako se nakon čišćenja i abdesta za vrijeme namaza pojavi krv istihaze, to neće pokvariti namaz.

Šesto: Istihaza može imati tri različita stanja:
●  Prije pojave istihaze žena je imala poznat period u kojem je nastupao mjesečni ciklus. U tom slučaju će taj isti period tretirati hajzom, a ostalo vrijeme istihazom. Kao naprimjer, da žena ima redovan ciklus šest dana na početku svakog hidžretskog mjeseca, zatim joj se pojavi istihaza tako da ima konstantno curenje, u tom slučaju prvih šest dana svakog hidžretskog mjeseca je hajz, a ostalo vrijeme istihaza. Na to ukazuje predaja u kojoj se navodi da je Fatima bint Ebi Hubejš rekla: “Allahov Poslaniče, meni stalno dolazi krv tako da nikad nisam čista, da li ću ostaviti namaz?” “Ne, to je krv iz vene. Ostavi namaz onoliki broj dana koliko ti je trajao hajz, a zatim se okupaj i klanjaj”, odgovorio je Allahov Poslanik, alejhis-salatu ves-selam. (Buharija, br. 325).
●  Prije pojave istihaze žena nije imala kontinuiran mjesečni ciklus, nego se pojavom menstruacije pojavila i istihaza. U ovom slučaju mjerilo prepoznavanja hajza je razlika u osobinama krvi. Ako žena može prepoznati krv hajza na osnovu boje, mirisa, bolova koji prate njenu pojavu i sl., period u kojem se pojavljuje takva krv je hajz, a ostalo vrijeme, kada se pojavljuje krv drugih osobina je istihaza. Dokaz su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Fatimi bint Ebi Hubejš: “Kada se pojavi krv hajza, to je crna krv, neugodnog mirisa, kada se to pojavi, ostavi namaz, a kada bude drugačije, abdesti se i klanjaj, jer to je krv iz vene.” (Ebu Davud, br. 286, i Hakim, br. 618, hadis u sebi ima slabosti, ali su učenjaci prihvatili postupanje po njemu)
●  Prije pojave istihaze žena nije imala kontinuiran mjesečni ciklus niti je u stanju razlikovati krv hajza od krvi istihaze. U tom slučaju ravnat će se prema ciklusu većine žena tako da se tretira u hajzu šest ili sedam dana počevši od prvog vremena u kojem je vidjela krv, a nakon toga u istihazi. Naprimjer, ako vidi krv petog u mjesecu, zatim curenje traje a ne uočava se razlika na osnovu koje bi se prepoznala krv hajza, u tom slučaju žena je u hajzu šest ili sedam dana počevši od petog dana svakog mjeseca. Dokaz su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Hamni bint Džahš, radijallahu anha, ashabijki kojoj se pojavila istihaza: “U hajzu si šest ili sedam dana, u Allahovom znanju, a zatim se okupaj...” (Ahmed, br. 27514, Ebu Davud, br. 287, Tirmizi, br. 128, hadis je hasen po ocjeni Albanija) Riječima Poslanika: “Šest ili sedam dana”, misli se da treba vidjeti šta je od to dvoje bliže njenom stanju ravnajući se prema ženama njene starosti i njenoj rodbini. Uzvišeni Allah najbolje zna!


Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić
Podijelite ovaj sadržaj...

ŠEJH IMRAN HUSEJN I NJEGOVA TUMAČENJA DEDŽALA, JEDŽUDŽA I MEDŽUDŽA

ŠEJH IMRAN HUSEJN I NJEGOVA TUMAČENJA DEDŽALA, JEDŽUDŽA I MEDŽUDŽA
- (prvo pitanje) Esselamu alejkum!
Javljam se iz Bijelog Polja (Sandžak) Volio bih da mi šejh Zijad odgovori na sljedeće pitanje: Ko je Imran Husein (ima serijal predavanja na temu Dedžal,mehdi,jedžudž i medžudž... na Youtube) Neka braća iz mog džemata preporučuju da se pogledaju njegovi dersovi i oduševljeni su njegovim idžtihadom. A ja sam čuo da je on sufijski šejh i da se njegovi stavovi uveliko razlikuju od stavova ehlisunetske uleme npr on kaže da dedžal neće bit fizičkog nedostatka i sljepila već da je to slijepilo srca. Pa onda za Jedžudž i Medžudž kaže da je to atlanska alijansa i sl. Volio bih da toj braći prenesem vaš stav o tom čovjeku. Džezakellahu hajren i Allah vas poživio i dao vam uspjeha u radu za naš din.

- (drugo pitanje) Selam alejkum. Poštovanje i svako dobro.
Želio bih samo stav o tome da li je moguće, po vašem mišljenju i na osnovu dokaza da je ono što Šejh Imran N. Husein da mu Allah da svako dobro prezentira javnosti tj. da su se Jedžudž i Medžudž već pustili, jer procitao sam dosta od njega i preslusao i pregledao dosta predavanje. Sviđaju mi se njegova predavanja i sam on mi je veoma drag i simpatičan, karizmatičan je itd. ali da ne duljim obraćavam se jer u vas imam najviše povjerenja, a nisam ucen da prosudujem o ispravnostima i neispravnosti stavova. Posebno me zanima stav o sljedecem "link cu poslati halalite pa ako možete da ga protumačite i ocjenite "
LINKhttp://dedzal.info/index.php?option=com_content&view=article&id=158%3Aharedz-pojavljivanje-goga-i-magoga&catid=2%3Arazumomobdareni&Itemid=40&lang=en
Na stranici dedzal.info iam dosta prevedenih predavanja od njega da mu se Allah smiluje a i nama. Posebno ovo gore navedeno je mene fasciniralo, ali opet ja sam neuk oko ovih pitanja pa se zato i obracam... Mada bih pohvalio šejha jer iako sporna tematika, oko ovakvih stvari se mase okupljaju itd. Havala u naprijed i da vas Allah nagradi i popravi vaše stanje u svakom pogledu. Amin

ODGOVOR:
Alejkumusselam.

Šejh Imran Husejn je rođen na ostrvu Trinidad u Karibskom moru 1942. godine, indijskog je porijekla. Završio je Naučni institut u Karačiju i učio je na mnogim drugim institutima od kojih je Univerzitet u Karačiju, Univerzitet

Zapadna indijska ostrva, Univerzitet El-Ezher i Međunarodni institut u Ženevi.
Radio je u diplomaciji u Ministarstvu vanjskih poslova Trinidada i Tubaga, ali je dao ostavku 1985.godine da bi svoj život žrtvovao radu za Islam.

Živio je deset godina u Njujorku gdje se aktivno bavio davom i gdje je bio predsjedavajući Zajedničke komisije za islamska udruženja i fondacije.
Obavljao je više vjerskih funkcija u raznim institucijama, predavao na raznoraznim institutima i školama u Pakistanu i Americi i napisao 12 knjiga islamske tematike. (preuzeto sa njegove stranice)
A što se tiče njegovih ideja i tumačenja Islama, ono što se piše o njemu na raznim web-stranicama kreće se između nekritične pohvale i veličanja njegovog tumačenja velikih predznaka Sudnjeg dana i optužbi sa druge strane da je sufija i da neosnovano tumači Dedžala i Jedžudža i Medžudža. Dok on sam za sebe tvrdi da ne pripada ni jednoj skupini niti džematu nego da slijedi Kur'an i Sunnet i da preferira mezheb Ehlu Sunneta vel Džema'at.

Međutim, prije kritičkog osvrtanja na njegova tumačenja neophodno je da se u kratkim crtama, nakon objektivnog istraživanja i analize njegovih ideja i idžtihada o velikim predznacima Sudnjeg dana, izloži rezime njegovog učenja.

Naime, ono po čemu je ovaj šejh postao poznat to su njegove ideje, idžtihadi i tumačenja velikih predznaka Sudnjeg dana. Mnoga pojašnjenja i tumačenja su produkt čiste mašte koja nema šerijatskih argumenata na koja se može osloniti, čak je jedan dio tih tumačenja uveliko oprečan jasnim šerijatskim tekstovima koji govore o ovoj temi. A razlog svemu ovome je što on prilikom tumačenja šerijatskih tekstova koristi metod metafore, tj. u prenešenom značenju tumači hadise na način da ono što je jasno i razumljivo svakom čovjeku onako kako je došlo u hadisima, da se tumači da se ustvari ne misli na to nego na nešto drugo.
Dvije su najvažnije teme o kojima on najčešće govori: Dedždžal i Je'džudž i Me'džudž. Po njemu oba ova velika predznaka Sudnjeg dana su se već pojavili i to još davno i u kontinuitetu neprestano su prisutni na Zemlji.

On pojašnjava da se brana Je'džudža i Me'džudža već otvorila i to prije više od hiljadu godina i da su Je'džudž i Me'džudž, ustvari Židovi El-Hazera, odnosno da su Židovi sa Kavkaza pomiješani sa Evropljanima Je'džudž i Me'džudž o kojima govore šerijatski tekstovi. Takođe, Židovi koji danas žive u okupiranoj Palestini su Je'džudž i Me'džudž. A provala Je'džudža i Me'džudža na islamski svijet se, po njemu, već se desila kroz krstaške ratove u srednjem vijeku, a zatim u novije vrijeme sa kolonizacijom islamskih zemalja. Još je mnogo detalja i pojedinosti o ovom velikom predznaku Sudnjeg dana o kojima on govori u svojim čudnim i neobičnim tumačenjima istog.

Takođe, po njemu je Dedždžal izašao već duži period, s tim da se njegova pojava ne očituje u osobi ljudskog oblika nego u državnom sistemu ili samoj državi. Njegov opis Dedždžala najbolje pojašnjava njegovo tumačenje poznatog hadisa kojeg bilježi Muslim u kojem se govori o vremenu koje će Dedždžal provesti među ljudima kada se pojavi: "Četrdeset dana, dan kao godina, dan kao mjesec, dan kao sedmica a ostali dani poput vaših dana".

Pa tako kaže da je "dan kao godina" ustvari metafora o hiljadu godina, a to dokazuje riječima Uzvišenog: "Samo jedan dan u Gospodara tvoga traje koliko hiljadu godina, po vašem računanju" (El-Hadž, 47), te je Dedždžal u tom periodu od hiljadu godina bio oličen u državi Britanija koja je bila imperatorska sila u to doba, čije carstvo je bilo toliko veliko da sa njega Sunce nije nikad zalazilo. Manifestovanje Dedždžala u imperatorskoj sili Britanija je prestalo sa završetkom prvog svjetskog rata (1918.) kada je zvijezda Britanije zašla a pojavila se zvijezda nove svjetske sile Amerike.

A po njemu "dan kao mjesec" je period od 83 godine koje je dobio tako što je hiljadu godina podijelio sa dvanaest mjeseci, a to je period u kojem će Dedždžal biti oličen u državi Americi koja je postala prva svjetska sila. Zatim nakon pada Amerike, a što se desilo 2001.godine sa 11. septembrom, cionistička sila, čiji je centar u Americi i Palestini (Izrael) je postala najveća snaga na zemaljskoj kugli, te će Dedždžal živiti u srcu tog cionističkog klana i to u periodu koji će trajati, kako je došlo u hadisu "dan kao sedmica", tj. oko 20 ili 21 godinu. Nakon toga će se Dedždžal pojaviti u svom zadnjem obliku...

Pored ovih tumačenja ova dva velika predznaka Sudnjeg dana, po čemu je posebno poznat, od stvari koje je bitno navesti, a tiču se kristalizacije stava o šejhu Imranu Husejnu i njegovim idejama, je sljedeće:
- da sa svom žestinom, pristrasno i veoma subjektivno, napada, vrijeđa i optužuje skupinu koju naziva "Vehabijama" ne razdvajajući te "Vehabije" od saudijske porodice koja je na vlasti u Saudijskoj arabiji, koju optužuje da je zajedno sa Britanijom srušila islamski hilafet u osmanskoj imperiji,

- ponekad sa stidljivošću i simbolično navodi kako su šije rafidije na dalaletu, a ponekad hvali vođu iranske revolucije Homeinija i njegov državni sistem koji ispoljava neprijateljstvo prema velikom šejtanu Americi.
Nakon iznošenja njegovih ideja u kratkim crtama ostaje da se iste kritički ocijene.
Što se tiče njegovog tumačenja Je'džudža i Me'džudža, prva i najveća greška u njegovom tumačenju je tvrdnja da su se oni pojavili, jer u vjerodostojnim hadisima je došlo da će se Je'džudž i Me'džudž pojaviti nakon silaska Isa'a, alejhisselam, a to se naravno još nije desilo. Druga krupna greška je to što je opis izgleda naroda Je'džudža i Me'džudža došao vrlo precizan u šerijatskim tekstovima i nikako ne odgovara evropskim narodima i Židovima.

Najviše kome odgovara taj opis su Mongoli, Tatari ili čak Kinezi. Prema tome, ovo njegovo tumačenje je čisti promašaj, proizvod je mašte i metaforičkog tumačenja šerijatskih tekstova. A učenjaci Ehlu sunneta odbijaju metaforičko tumačenje tekstova o Je'džudžu i Me'džudžu i Dedždžalu.

A što se tiče tumačenja Dedždžala, najveća oprečnost ovog tumačenja šerijatskim tekstovima je predstavljanje Dedždžala u državnom sistemu Britanije, Amerike ili slično jer je u šerijatskim tekstovima a i po idžmau učenjaka Dedždžal osoba u ljudskom obliku, a ne personifikacija nečega drugog. Takođe, tvrdnja da je Britanija, u kojoj se olikovao Dedždžal, 1000 godina bila prva sila u svijetu historijski nije tačna ni precizna jer u periodu od devetog do dvadesetog stoljeća mnoge druge sile su bile jače od Britanije, poput muslimanskog hilafeta i na Istoku i na Zapadu, Francuske, Rusije, Vizantije i slično.

Isto tako, Amerika u kojoj se po njemu olikovao Dedždžal, u periodu nakon prvog svjetskog rata pa do početka 21. stoljeća nije bila cijelo vrijeme najjača sila na svijetu jer su joj parirale Britanija, Rusija, pa čak Francuska i Kina.

Ovo sve ukazuje na proizvoljnost i nepreciznost koji su svojstveni samo bujnoj mašti u povezivanju istorijskih događaja sa pojavom Dedždžala.
Upitao sam jednog saudijskog šejha Mensura Es-Simarija koji je, između ostalog, poznati učenjak akide i hadisa i stručnjak u tumačenju velikih predznaka Sudnjeg dana, o Imranu Husejnu i njegovom tumačenju ovih predznaka, pa nakon što je konstatovao da su njegova tumačenja netačna i oprečna mnogim šerijatskim tekstovima o ovoj temi, rekao je da su ovo dedždžalska tumačenja, tj. lažna i pogrešna, i da on nije prvi koji ih ovako pogrešno i nakaradno tumači nego da su ga u tome pretekli mnogi drugi.

A što se tiče njegovog žestokog napadanja i vrijeđanja onih koje naziva "Vehabijama", ako pod tim misli na selefijsku davu sa kojom je došao Muhammed ibn Abdulvehab, kao reformator savremenog doba koji je pozivao na čišćenje Islama od svih natruha koje su se u njemu skupljale kroz vijekove od širka i njegovih oblika i raznoraznih novotarija u akidi i fikhu, onda to ukazuje na njegovo ili nepoznavanje ispravne akide Ehli sunneta, ili nepoznavanje onoga sa čemu je došao Muhammed ibn Abdulvehab, a i jedno i drugo je belaj.

A ako bi se njegov ovakav stav prema tzv. "Vehabijama" pravdao njegovoj velikoj mržnji prema saudijskoj vlasti i optuživanjem istih da su učestvovali sa Britanijom u rušenju islamskog hilafeta, to ne može biti opravdanje. A posebno je začuđujuće da čovjek koji toliko barata historijskim podacima i vraća se na historiju u svojim predavanjima da mu postane obilježje njegove dave jedna notorna historijska laž, a to je da je Saudija učesnik rušenja islamskog hilafeta, o čijem argumentovanju da je to netačno je smiješno i suvišno pričati.

A što se tiče njegovog hvaljenja Homeinija, vođe iranske revolucije, to se može razumjeti na jedan od tri načina, gledajući sa aspekta šitske akide.

Prvi – da to radi da bi pridobio šije rafidije ili u najmanju ruku da ih ne odbije s jedne strane, a sa druge strane to se slaže sa njegovom velikom mržnjom koju ispoljava prema Americi i Židovima, a Iran je navodno najveći neprijatelj istih. Ako bi ovo prihvatili kao tačno, treba reći da nastojanje da se dobije više pristalica na račun prikrivanja istine je oprečno davi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovim nasljednicima, tj. učenjacima i imamima ovog Ummeta, što je tema za sebe. Posebnu težinu ima to što on hvali glavu dalaleta i kufra oličenu u Homeiniju što je nepojmljivo za jednog sunijskog savremenog šejha, čime dovodi u pitanje svoju akidu i svoj sunizam, i pri čemu stavlja politiku iznad akide.

Drugi – da on ne zna na kojoj je akidi Homeini. A ako je tako ne priliči jednom šejhu da hvali nekog vjerskog vođu čije uvjerenje ne zna, mada je ovo veoma daleko jer onaj ko poznaje šitsku akidu uopćeno, naravno da poznaje akidu njihovog vođe.

Treći – da zna akidu šija uopćeno, a Homeinijevu pojedinačno, međutim ne smatra akidu šija dalaletom i stranputicom niti njihovog vođu Homeinija predvodnikom kufra i dalaleta zamotanog u lažnu ljubav prema Ali Bejt (Poslanikovoj porodici). A ovo, ako bi bilo tačno samo po sebi bi govorilo o akidi samog šejha Imrana Husejna.

Prema tome, tumačenja šejha Imrana Husejna pojave Je'džudža i Me'džudža i Dedždžala su netačna i puna metaforičkog prepuštanja slobodnoj mašti, jer se ne slažu sa jasnim i nedvosmislenim tekstovima hadisa i više liče filmskom scenariju zasnovanom na historijskim faktima i vjerskim tekstovima gdje se autor prepušta svojoj slobodnoj stvaralačkoj mašti nego jednom ozbiljnom naučnom pristupu i tumačenju nekog islamskog učenjaka.
Te s stoga musliman ne treba upasti u zamku slatkorječivog, slikovitog, plastičnog, zanimljivog i nazovi historijskog tumačenja velikih predznaka Sudnjeg dana ako to ide na uštrb istine. A njegovo strastveno i žestoko napadanje tzv. "Vehabija", uz istovremeno hvaljenje glave kufra i dalaleta Homeinija je veliki znak i išaret koji stavlja upitnik nad njegovom davom i akidom u koju poziva. Ve billahi tevfik.

Lažan hadis o dovi koja se uči petkom

Pitanje: Na nekim veb-portalima postavljeno je predanje koje prenosi Džabir, radijallahu anhu, a u kojem stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko petkom, u koje vrijeme želi, prouči dovu: ‘La ilahe illa Ente ja Hannanu ja Mennanu, ja Bedius-semavati vel-erdi, ja Zel-dželali vel-ikram’, bit će mu primljena.” Je li ovo predanje vjerodostojno? Allah Vas nagradio!

Odgovor: Hvala Vam za povjerenje koje imate u naš portal! Koristim se ovom prilikom da skrenem pažnju na jednu veoma rasprostranjenu pojavu – glumljenje šejhova. Naime, mnogi ljudi ne znaju da je govoriti o Allahu, o Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, o islamu bez znanja, veći grijeh od širka. Allah, džellešanuhu, rekao je: “Reci: ‘Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravdano nasilje, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate’” (El-A‘raf, 33). Ibnul-Kajjim zapaža da je poizvoljno kazivanje o Allahu spomenuto na kraju ajeta upravo zato što je veći grijeh od svih spomenutih poroka, pa i od širka. I koristim se ovom prilikom da navedem samo neke hadise koji upozoravaju na opasnost laganja na Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko na mene hotimično slaže neka sebi pripremi mjesto u Vatri.” (El-Buhari i Muslim)

El-Mugira b. Šu‘ba, radijallahu anhu, pripovijedao je da je čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: “Laganje na mene nije isto što i laganje na nekoga od vas; ko na mene hotimično slaže neka sebi pripremi mjesto u Vatri.” (Muslim)

Semura b. Džundub, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi upozorenja: “Ko prenese apokrifan hadis znajući da je lažan, tretira se kao ostali lažljivci.” (Muslim)

Na Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjeno je lagati u bilo kojem pogledu. Imam en-Nevevi u djelu “el-Minhadž”, 1/70, 71, kaže: “Kada je riječ o laganju na Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, ne postoji razlika između laganja u pogledu vjerovanja, propisa i onoga što nije šerijatski propis: poticaj na dobro, zastrašivanje od zla i podsjećanje na onaj svijet; sve je to zabranjeno, veliki je prijestup i jedan od najvećih grijeha, po jednoglasnom mišljenju svih muslimana do čijeg se stava drži kada je riječ o postizanju konsenzusa. Keramije, zabludjela sekta, koja iznosi laži na vjeru kaže da je dopušteno fabricirati hadise kada je riječ o poticaju i zastrašivanju. U tome su ih podržale mnoge neznalice koje prizivaju skromnost ili ih takvima drže neznalice poput njih...”

Imam el-Begavi je u djelu “Šerhus-sunna”, 1/255-256, zapisao sljedeće: “Treba znati da je laganje na Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, po težini grijeha skoro isto što i laganje na Allaha, dželle šanuhu, od nevjernika. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Laganje na mene nije isto što i laganje na nekoga od vas; ko na mene hotimično slaže neka sebi pripremi mjesto u Vatri.’ Zato su se mnogi ashabi i tabiini sustezali od učestalog prenošenja Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa iz straha da ne pogriješe, da nešto ne dodaju ili ne oduzmu...”

Ovako se ponašaju bogobojazni ljudi, a pogledajte kako se neki muslimani ponašaju! Neće da odustanu od širenja lažnih hadisa, pa makar nam se objasnilo da su lažni i makar shvatili da time sebi štete na ovom i na budućem svijetu.

Hadis koji ste naveli izmišljen je na Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i dozvoljeno ga je prenositi samo s ciljem da se upozori na njegovu lažnost. (Usto, hadis nije precizno ni preveden, izostavljen je jedan dio.) Hatib el-Bagdadi zabilježio je u djelu “et-Tarih”, 4/116, preko Džabira, radijallahu anhu, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko protiv nekoga ili nečega između istoka i zapada, prouči petkom u bilo koje vrijeme sljedeću dovu: ‘Nema boga osim Tebe, o Blagi, o Darežljivi. Stvoritelju nebesa i Zemlje, Posjedniče veličine i plemenitosti...’, Allah će mu se odazvati.” Šejh el-Albani naveo je ovaj hadis u dvjema zbirkama slabih i izmišljenih hadisa: “Daiful-džami” (4824) i “Silsiletul-ehadisid-daifeti vel-mevdua”, 3/586, gdje je rekao da je ovaj hadis izmišljen i da su ga odbacili najznaniji muhadisi Ibn Hibban, el-Ukajli, Ibn Adijj i ez-Zehebi.

Umjesto ove dove mogu se učiti dove (na posljednjem sjedenju u namazu, poslije salavata i drugim prilikama) koje ću navesti.

U predanju se kaže: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, čuo je da neki čovjek uči sljedeću dovu: ALLĀHUMME INNÎ ES’ELUKE JĀ ALLĀHU BI’ENNEKEL-VĀHIDUL-EHADUS-SAMED ELLEZÎ LEM JELID VE LEM JŪLED VE LEM JEKUN LEHŪ KUFUVEN EHADUN EN TAGFIRE LÎ ZUNŪBI INNEKE ENTEL-GAFŪRUR-RAHÎM – Allahu, molim Ti se, o Allahu, jer si Ti Jedan, Jedini, Utočište svakom, Koji nisi rodio, Koji nisi rođen i Kome niko ravan nije, da oprostiš moje grijehe, Ti si, zaista, Onaj Koji oprašta, Milostivi!, pa je Vjerovjesnik rekao: ‘Oprošteni su mu grijesi, oprošteni su mu grijesi!’” (En-Nesai)

ALLĀHUMME INNÎ ES’ELUKE BI ENNÎ EŠHEDU ENNEKALLĀHU LĀ ILĀHE ILLĀ ENTE. EL-EHADUS-SAMED ELLEZÎ LEM JELID VE LEM JŪLED VE LEM JEKUN LEHŪ KUFUVEN EHAD – Allahu, molim Ti se, o Allahu, jer svjedočim da si Ti Allah, Jedini, Utočište svakom, Koji nisi rodio, Koji nisi rođen i Kojem niko ravan nije… (Et-Tirmizi)

Molim Gospodara svjetova, Blagog i Darežljivog, da ne dozvoli da skrenemo s Pravog puta! A Allah najbolje zna, On je pokrovitelj uspjeha.



Priredio: Abdurrahman Kuduzović

Podijelite ovaj sadržaj...

IZVOR:Minber.ba

“Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas”

Autor: dr. Omer b. Abdullah el-Mukbil
Preveo: Abdurrahman Kuduzović

Ako se njime rukovodi, ovo kur’ansko pravilo ostavit će veliki trag na muslimana. Ono je spona između muslimana i vjerovanja u kader, sudbinu, a to je veliki temelj islamskog vjerovanja. U vezi s borbom na Allahovu putu, Allah, džellešanuhu, objavio je: “Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! – Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate” (el-Bekara, 216), a u vezi s rastavom, Gospodar je rekao: “A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onom prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.” (En-Nisā, 19)

Ovo kur’ansko pravilo, ukratko, znači da čovjeka može zadesiti nešto što mu se ne sviđa ili pak nesreća zbog koje bi se mogao nerazumno ponašati ili tugovati, misleći da će ga ona sasvim uništiti ili da će osiromašiti i, gle, odjednom čovjek ustanovi da je ta nesreća dobro za njega, a da on to nije ni pretpostavljao. Suprotno tome, može se dogoditi da čovjek poželi ostvariti neko ovozemaljsko dobro i zarad njega žrtvuje sve što ima, a naposlijetku mu to donese štetu.

Čitaoče, pouzdano znaj da će ti postupanje u skladu s ovim kur’anskim pravilom donijeti sretan i smiren život, te da nećeš patiti od stresova, za razliku od mnogih ljudi koji tuguju i pate zbog onog što ih je nekad snašlo.

Kur’anska kazivanja, historija i sadašnjost obiluju golemim poukama i praktičnim dokazima istinitosti i važnosti pravila o kojem govorimo. Da bismo utješili zabrinute i nevoljnike, ovdje ćemo spomenuti samo neke pouke.

Jedna brižna majka bacila je svog sina u rijeku dok je bio dojenče. Ako razmisliš o tome, zapazit ćeš da je ova žena, to jest Musaova majka, najviše strahovala od toga da njezin sin Musa padne u ruke faraonu i njegovim pristalicama. A upravo se to i dogodilo, no to je imalo lijepe posljedice. Na lijepe posljedice ukazuje završetak navedenog kur’anskog ajeta: “Allah zna, a vi ne znate.” (El-Bekara, 216)

Pomno razmišljanje dovest će nas do zaključka da se kur’ansko pravilo o kojem govorimo odnosi i na nevolju koja je zadesila vjerovjesnike Jusufa i njegova oca Jakuba.

Tu je i kazivanje o dječaku koga je, prema Allahovoj zapovijedi, ubio el-Hidr, koji je takav svoj postupak ovako objasnio: “‘...što se onog dječaka tiče, roditelji su njegovi vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti, a mi želimo da im Gospodar njihov, umjesto njega, dadne boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg’” (el-Kehf, 80, 81). Uputno je da se zadržimo na značenju ovog ajeta i da se zapitamo: “Koliko je bezdjetnih ljudi koji zbog toga osjećaju tjeskobu?” Posve je prirodno da čovjeku bude teško zbog toga što nema djece, ali nije uredu da neprestano tuguje i da ta tuga i osjećaj lišenosti poroda unište njegov život. Neka o ovom ajetu razmisle supružnici kojima je Gospodar svjetova uskratio djecu, veliku ovozemaljsku blagodat, ne samo da će prestati tugovati nego će biti smireni i širokogrudi. Oni, usto, na svoju sudbinu trebaju gledati pomirljivo, znajući da im je Mudri Allah uskratio tu blagodat iz Svoje samilosti, jer oni ne znaju: možda bi im dijete donijelo golemu nesreću, zagorčalo život i ukaljalo ugled.

Ummu Selema, radijallahu anha, kazivala je: “Čula sam da Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, govori: ‘Koga god muslimana zadesi nesreća i on, izvršavajući Božiju naredbu, rekne: ‘Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti! Allahu, nagradi me zbog strpljenja u ovoj mojoj nevolji i nadomjesti je boljim od nje!’, Allah će mu dati bolji nadomjestak.’ Pošto je umro moj muž Ebu Selema, pomislila sam: ‘Ko će meni biti bolji muž od Ebu Seleme, jednog od prvih muhadžira?!’ No, ipak, izgovorila sam ovu dovu, i Allah, džellešanuhu, dao mi je nadomjestak: udala sam se za Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.”[1] Čitaoče, pokušaj zamisliti kako se Ummu Selema, radijallahu anha, osjećala kad je izgubila muža! Isto se tako osjećaju i savremene žene koje ostanu bez muža, najčvršće veze u životu, i po svemu se vidi da žele reći: “Ko će meni biti bolji od mog muža?” Nakon što se Ummu Selema, radijallahu anha, strpjela i izgovorila zikr koji se izgovara prilikom nesreće, Plemeniti Allah dao joj je nadomjestak o kakvom nije ni sanjala. I žena koja vjeruje u dragog Allaha ne treba smatrati da je sreća jednostran pojam. Ne osuđujem nikog zbog kratkotrajne tuge, jer je to pojava koje nisu bili pošteđeni čak ni vjerovjesnici ni poslanici, već želim skrenuti pažnju na to da čovjek ne dozvoli da upropasti svoj život nakog gubitka voljene osobe ili vjerskog autoriteta za koga se vezao.

Između ostalog, tu je i istinita priča o putniku koji je prespavao let avionom, u kojem je bilo više od tri stotine putnika. Nakon što se probudio, ustanovio je da je avion poletio tek prije nekoliko minuta, te je osjetio veliku tjeskobu i golemu tugu. Ali, ubrzo nakon toga objavljeno je da se isti taj avion srušio te zapalio i da su svi putnici i članovi posade izgorjeli. Zar je ovog čovjeka snašlo kakvo zlo uslijed toga što je propustio let? Nije, naravno, ali hoće li iz ovog ko uzeti pouku!?

Na osnovi svega što smo rekli, musliman se treba osloniti na Uzvišenog Allaha i treba poduzeti sve potrebne korake kad je riječ o poslu kojim se bavi, a ako se ipak dogodi ono što nije predvidio, a što mu nije po volji, neka ima na umu pravilo sadržano u kur’anskom ajetu: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate.” (El-Bekara, 216)

[1] Muslim (918).

Podijelite ovaj sadrž

IZVOR:Minber.ba

Propis slušanja i učenja rukje sa CD-a

Priredio: Hajrudin Tahir Ahmetović

Fetva šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina

Šejhu Muhammedu b. Salihu el-Usejminu, rahimehullahu teala, postavljeno je sljedeće pitanje: “U Vjerovjesnikovom, sallallahu alejhi ve sellem, hadisu kaže se da šejtan neće ući u kuću čovjeka koji u njoj bude učio suru El-Bekara. Da li se spomenuta zaštita postiže ukoliko se snimljeno učenje sure El-Bekara pusti sa kasete?”, na koje je odgovorio: “Ne! Glas sa kasete ništa ne koristi, nema nikakav značaj, jer se tada ne kaže: ‘Učio je Kur’an’, već se kaže: ‘Slušao je tog i tog učača Kur’ana.’ Šta mislite, kada bismo snimili ezan na kasetu, pa u vrijeme ezana pustili snimljeni ezan na razglas, da li bi takav ezan bio validan? Ne bi bio validan! Kada bismo snimili hutbu nekog dobrog hatiba, pa u vrijeme hutbe, u danu petka, pustili na kaseti snimljenu hutbu na razglas na čijem se početku kaže: ‘Es Selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!’, zatim se čuje ezan, pa onda počne hutba, da li bi takva hutba bila validna? Ne bi bila validna! Zašto? Zato što je ona održana i snimljena u prošlosti, danima iza nas.” (Likaul-babil-meftuh, 2/280/34, br. pitanja 986)                      

Fetva šejha Muhammeda Nasiruddina el-Albanija

Učenjaku Muhammedu Nasiruddinu el-Albaniju, rahimehullahu teala, postavljeno je pitanje: “Trenutno je rasprostranjena rukja snimljena na kasetama, pa šta vi kažete o tome?”, a on je odgovorio: “A da li je dozvoljen ezan sa kasete? Da li je dozvoljen ikamet sa kasete? Ako sumnjaš, ja ću ti odgovoriti, ali ako kažeš da to nije dozvoljeno, onda je i odgovor na postavljeno pitanje da to nije dozvoljeno. Zato sam jednom prigodom rekao da se bojim da će ljudi jednog dana, ako se ezan bude emitovao sa kasete, početi i klanjati iza kasete.” (Silsiletul-huda ven-nur, Da li je dozvoljena rukja sa kasete, 616/7)

Fetva šejha Saliha el-Fevzana

Upitan je šejh Salih el-Fevzan, hafizahullahu teala: “Spomenuli ste da je učenje rukje ibadet za koji je neophodan nijet. S tim u vezi, da li mi je dozvoljeno snimiti sebe kako učim suru El-Bekara na kasetu i puštati je u kući s nijetom udaljavanja šejtana iz kuće, jer on bježi iz kuće u kojoj se uči sura El-Bekara?”

Šejh Salih el-Fevzan odgovorio je: “Time se ne postiže cilj! Puštanjem Kur’ana s kasete ne postiže se spomenuti cilj, jer je učenje Kur’ana ibadet i stoga je neophodno da osoba u kući uči suru El-Bekara.”

Također, šejhu Fevzanu postavljeno je pitanje: “Je li dozvoljeno bolesniku puštati rukju sa kasetofona?”, na koje je odgovorio: “Ne! Rukja se uči direktno, uči se i puše na bolesnika. To je rukja. A oni koji, kada je riječ o rukji, dolaze s novinama, pa proširuju znanje o njoj, između čega i puštaju rukju sa kasete, uče preko telefona, puštaju snimljenu rukju na poredane boce s vodom, pa ih poslije prodaju – čine ono što je neispravno i takvo postupanje predstavlja bespravno uzimanje imetka.” (Fetve, Rukja sa kasetofona, br. 5964)

Fetva šejha Muhammeda es-Suhajma

Dr. Muhammed Abdullah es-Suhajm rekao je: “Slušanjem Kur’ana i šerijatske rukje sa kasete (ili CD-a), iako u tome ima dobra, ne postiže se cilj, već se postiže samo kada je čovjek uči sebi ili kada mu je uči drugi. To je osnova na koju ukazuju dokazi i u skladu s kojom postupaju učenjaci. Šerijatska rukja ima svoja tri temelja: onaj koji uči, ono što se uči i onaj kome se uči. Shodno dobru i bogobojaznosti onoga koji uči rukju i prihvatanju rukje od strane bolesnika, njegovog oslonca na Allaha, toliko će rukja i imati efekta; a sve ovo ne nalazi se pri rukji snimljenoj na kaseti koja se sluša ili da se snimak rukje pušta na vodu ili maslinovo ulje i sl.” (Objavljena fetva, 21. 10. 1428.)

Fetva šejha Abdulmun‘ima er-Rifaija

Šejh Abdulmun‘im er-Rifai rekao je: “Što se tiče slušanja rukje sa kasete, osnova kod rukje jeste da učač direktno uči rukju bolesniku, kako se vjerodostojno prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba, ili da se direktno uči rukja na vodu, a zatim da se ta voda pije ili da se kupa njome. To je ono što se bilježi od naših prethodnika, ono što potvrđuju dokazi i na osnovu čega postupaju učeni. Rukja ima svoja tri temelja: (1) onaj koji uči, (2) ono što se uči i (3) onaj kome se uči. Onoliko koliko onaj koji uči bude dobar i bogobojazan i koliko u njegovom srcu bude želje i spremnosti za liječenje bolesnika, toliko će njegova rukja i imati efekta. Sve ovo nije prisutno kod rukje snimljene na kaseti. Stoga se bojim da je puštanje rukje sa kasete novotarija.”

Fetva šejha Abdullaha b. Abdurrahmana el-Džibrina, rahimehullahu teala

Upitan je šejh Džibrin, rahimehullahu teala: “Proširile su se kasete na kojima su snimljene rukje, pa da li je dozvoljeno koristiti rukju sa kasete? I kakav je propis prodavanja tih kaseta?”, pa je odgovorio: “Neophodno je da se te kasete dostave do nekog od učenjaka kako bi se provjerila ispravnost snimljene rukje na njima, jer se bilježi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Izložite mi svoje rukje! Nema smetnje u rukji u kojoj nema širka.’ (Muslim, 2200) Kada se izlože nekome od pouzdanih učenjaka i kada se utvrdi da je rukja sačinjena od kur’anskih ajeta, Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa, dova koje se prenose od njega, tada nema smetnje u prodavanju takvih kaseta i nema smetnje da se rukja sluša sa njih.” (El-Iladžu bi ešritatir-rukjetiš-šer’ijja, br. fetve 5300)

Stalna komisija za fetve

“Puštanje Kur’ana i dova s kasetofona ne može da zamijeni rukju, jer je rukja djelo za koje je potrebno ubjeđenje i namjera prilikom činjenja, kao i direktan kontakt s oboljelom osobom s ciljem puhanja u nju prilikom učenja. Ništa od spomenutog ne postiže se kasetofonom!” (Fetavel-ledžnetid-daima, br. 20361)


O ovom i sličnim pitanjima možete više pročitati u knjizi Urok, sihr i džinski napad.

El-Asr,, br. 66

Podijelite ovaj sadržaj...

IZVOR:Minber.ba

"Brate, učiš li hifz Kur'ana? Kad ćeš završiti, jesi li pri kraju?"

Piše: Nedim Botić

Vjernici i vjernice koji se upute na časni put učenja Kur'ana napamet, prije ili kasnije se sureću s pitanjima, tipa: "Kad ćeš završiti hifz? Koliko si naučio/la do sada, i koliko ti još fali? Onaj brat je završio hifz za pola godine, čovječe!"

Zanimljivo je da padamo u zamku opterećivanja vremenom završetka hifza, kao da smatramo da je pokazatelj nečije vjere, pameti ili sposobnosti vremenski obim u kojem je naučio ili uči Kur'an napamet.

Međutim, realnost učenja Kur'ana napamet je mnogo vrijednija. Hifz Kur'ana nije sam po sebi cilj, već sredstvo stizanja do Allahovog zadovoljstva. Allahovo zadovoljstvo ne ovisi o brzini izgovaranja harfova, već o iskrenom nijjetu, prisustvu srca, poštovanju prema onome što učiš i u primjeni naučenog.

"Onaj brat prouči stranicu za ispod pola minute, džuz za 20 minuta, čovječe!!!"...

Polako nam se stječe dojam da je proces učenja hifza počeo gubiti svoju suštinu, pred naletom jednog trkačkog mentaliteta, gdje više nije bitno koliko si se okoristio ili ne, već koliko si brzo uspio da preletiš preko džuza ili stranice Mushafa.

Zar nije žalosno takvo stanje u kojem nakon učenja Kur'ana izlazimo zarumenjenih obraza, povišenog krvnog pritiska i otkucaja srca, zadihani kao nakon fizičkog treninga, umjesto da izađemo smireniji, opušteniji, s osmijehom na licu, radosni jer smo nešto novo naučili ili se podsjetili, pa sad želimo da to prenesemo u naše živote?

Hifz Kur'ana nema vremenski kraj, već je to cjeloživotni proces ponavljanja, učenja, razmišljanja i primjene naučenog. Hifz nije trajna kategorija da se čovjek može opustiti pa reći: "Završio sam", jer bez stalnog druženja, hifz slabi i polako nestaje iz sjećanja, neuzubillah.

Presudan faktor koji odlučuje o uspješnosti hifza nije njegovo okončanje, niti brzina završetka, već iskren nijjet i promjena koja se treba jasno vidjeti u ponašanju i životu mladog čovjeka. Ukoliko izostane promjena srca i ponašanja, svaki učenik hifza se mora zapitati: "Zašto se ne mijenjam nakon učenja Kur'ana? Kakav je moj nijjet? Da li sam počeo Kur'an učiti radi nečega drugog, mimo Allaha? Želim li da ljudi čuju za moju brzinu ili sposobnost hifza, želim li da me ljudi hvale?"

Stalno preispitivanje stanja srca i ponašanja pri učenju hifza djeluje kao izvor povratne informacije na temelju kojih se koriguje daljnje učenje i djelovanje.

Hasan El-Basri je rekao: "Kako se misliš okoristiti od učenja Kur'ana, a jedva čekaš da dođeš do kraja sure!?"

Podijelite ovaj sadržaj...

IZVOR:Minber.ba

“Čovjek će i protiv sebe svjedočiti, pa makar se on i pravdao i iznosio svoje isprike”

Autor: dr. Omer b. Abdullah el-Mukbil
Preveo: Abdurrahman Kuduzović

Kad je riječ o ovom kur’anskom pravilu, ono se bavi čovjekovim odnosom prema samom sebi, i postupanje u skladu s njime pomaže glede čišćenja duše i liječenja od duševnih bolesti. Čišćenje duše, to je veličanstven cilj zbog kojeg se Uzvišeni Allah zakleo jedanaest puta, pa je rekao: “Tako Mi Sunca i svjetla njegova, i Mjeseca kad ga prati, i dana kad ga vidljivim učini, i noći kad ga zakloni, i neba i Onog Koji ga sazda, i Zemlje i Onog Koji je ravnom učini, i duše i Onog Koji je stvori, pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini – uspjet će samo onaj ko je očisti...” (eš-Šems, 1 – 9)

Ovo kur’ansko pravilo, ukratko, znači: ma kakva čovjek opravdanja iznosio želeći odbraniti i sačuvati svoju čast te opravdati svoje postupke i riječi za koje jamačno zna da su pogrešni, neće u tome uspjeti, jer i sām on zna da nije u pravu, a Gospodar, opet, najbolje poznaje šta ko krije u grudima.
I ovo kur’ansko pravilo ima mnogo polja djelovanja jer se odnosi na zajednicu i pojedinca, a spomenut ću samo neka da bismo ispravili greške i popravili ponašanje.

Odnos prema šerijatskim tekstovima, ajetima i hadisima polje je na kojem čovjek dokazuje vjernost ovom pravilu. Neki ljudi saznaju za određeni šerijatski tekst, ajet ili pouzdan hadis, u kojem nema nikakve nejasnoće i kojim svi islamski učenjaci dokazuju obaveznost, odnosno zabranu nečeg, ali ipak osjećaju nelagodu i, budući da im taj šerijatski tekst ne odgovara, pokušavaju sebi naći opravdanje za nepostupanje u skladu s njime. Takav prepreden i lukav odnos prema islamu neće čovjeku nimalo pomoći na Sudnjem danu, nego će čovjek sam protiv sebe svjedočiti. Vjernik je predan Gospodaru i sasvim odgovara opisu iz sljedećeg kur’anskog ajeta: “I tako Mi Gospodara tvog, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.” (En-Nisā, 65)

I odnos prema samom sebi polje je praktične primjene pravila o kojem govorimo. Postoje ljudi koji uživaju u istraživanju tuđih mahana i nedostataka, zanemarujući istodobno vlastite nedostatke, i to je prvi znak da je takav čovjek ostavljen i prepušten samom sebi. Islamski su učenjaci rekli: “Ako vidiš da neko istražuje mahane drugih ljudi, a zaboravlja svoje nedostatke, znaj da je to Božija spletka tom čovjeku.”

Tu je i pravdanje vlastitih grešaka. Čitaoče, srest ćeš i one ljude koji se zauzimaju za sebe i brane svoje postupke za koje jamačno znaju da su pogrešni.
Kao polje djelovanja možemo istaknuti i odnos prema vlastitim nedostacima i maksimalno ulaganje truda u oslobađanje od negativnih osobina. Onaj ko se bori protiv svojih ružnih navika borac je protiv svoje duše i zaslužuje kod Allaha nagradu. Čovjek ne treba ustrajavati u ružnim osobinama ni u greškama pravdajući se da se radi o okoštaloj navici. Nema potrebe da se čovjek ikom pravda, jer on najbolje poznaje sebe i svoje greške, osobine koje pokazuje i one koje krije; umjesto toga da iznosi opravdanja, treba se promijeniti.

I priznavanje grijeha i pogrešaka najvažnije je polje primjene kur’anskog pravila: “Čovjek će i protiv sebe svjedočiti, pa makar se on i pravdao i iznosio svoje isprike.” Priznavanje grijeha jest stupanj vjerovjesnikā, istinoljubivih i dobrih ljudi. Pošto su pojeli plod sa zabranjenog drveta, Adem i Hava pokajali su se i priznali svoj grijeh. Evo o tome Božijih riječi: “‘Gospodaru naš’, rekoše oni, ‘sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni’” (el-A‘rāf, 23). Također, nakon što je ubio Kopta, poslanik Musa, alejhis-selam, pokajao se. “‘Gospodaru moj’, reče onda, ‘ja sam sam sebi zlo nanio, oprosti mi!’ I On mu oprosti, On, uistinu, prašta i On je milostiv.” (El-Kasas, 16)
Allahu, Gospodaru naš, učini da zapažamo vlastite nedostatke i sačuvaj nas zla naših duša!


Podijelite ovaj sadržaj...

IZVOR:MINBER.BA